Ritam

Marfi dela isključivo kada je lično motivisan, u širokoj paleti od iskonske osvete, ljubomore i debele materijalne nagrade sve do seksualne zaintrigiranosti i profesionalnog prestiža. Moderni paganin, neznabožac, on ne veruje u više ciljevi, ignoriše ideologiju i tek povremeno očajnički žudi da bude voljen ili nas natera da se prisetimo vrednosti iskrenog prijateljstva. Skeptik i utilitarista, ateist i klovn, Marfijev junak je neslućeno životolik mangup iz susedne ulice koji nam je svima strašno poznat, pa bi se reklo da je tajna njegove alhemičarske uspešnosti upravo u nedostižnoj jednostavnosti i očiglednosti. Viđena na taj način cela prva faza Marfijeve karijere, koju smo već odredili zaključno sa fitmom "Sirovo" iz 1987. godine, jeste period koji je protekao u konstituisanju profila junaka kojem teži. Druga faza, od koje vredi očekivati još više, otpočela je, kao što rekosmo, slično prvoj - remek-delom "Princ otkriva Ameriku" Džona Lendisa. Ali, sama vrednosf ovog filma gubi na značaju pred višeslojnim evoluitivnim zaokretom koji Marfi u njemu izvodi. U idejnom i stilskom smisiu, na narativnom i komičarskom planu, "Princ otkriva Ameriku" donosi marfija u jednom sasvim novom i pomalo iznenađujućem izđanju, možda i po prvi put rešenog da sopstvenu veličinu oproba i potvrdi kroz neoklasicističku revitalizaciju zaboravljenih žanrovskih preteča. S pravom samouveren, Edi Marfi ovom prilikom pripoveda o afričkom princu koji u bespućima savremenog američkog megalopoiisa traži Ijubav svog života, prizivajući tako u sećanje tanani romantizam nekadašnjeg Holivuđa, i u mnogo čemu odstupa od načina na koje je do sada radio. Njegov princ, do duše, poseduje većinu osobina koje vezujemo za tipičnog marfijevskog junaka, i dalje ume i može da proizvede obilje razloga za smeh svuda i na svakom mestu, ali čini to pribrano i sveđeno u skladu sa osnovnim tonom ove bajkolike, melodramatične komedije. Fizički, i što je još važnije, verbalno apsolutno smiren i diskretan, Marfi otkriva svoje novo lice ostajući jednako smešan i provokativan, iznova potvrđujući gigantsku glumačku personalnost kojim je i dosegao današnju slavu.

"Princ otkriva Ameriju" je, bez sumnje, prelomnica u radu Edija Marfija, mesto sa kog nema povratka unazad. Sve do ovog ostvarenja bilo je potrebno pregršt argumenta da bi se potisla ravnodušnost i strogost stručnjaka, i da bi vaganja dometa Marfijeve umetnosti bar donekle uzela u obzir unisono obožavanje publlke. Sada, pošto je okušao i pobedonosno potvrdio vrednu i originalnu komičku formulu, Marfi mora još žešće prionuti na zadatke žanrovskog prvaka, jer samo tako

može vratiti dignitet jednom apsurdno obespravljenom i potcenjenom filmskom modelu. Zato, neka njegov princ posle Amerike nastavi da otkriva tajne prave komedije onoliko dugo koliko ova sirota civilizacija bude žudela za smehom, i neka

mu pri tom sve ide od ruke. Čovek koji je u svega sedam godina ispisao novu bibliju zabave sigurno zaslužuje takvo poverenje.

Aleksandar D. Kostić

EDI MARFI - BIOFILMOGRAFIJA Edi Marfi je rodjen u Hempstedu, država Njujork, 1961. Već sa 15 godina pisao je i nastupao u sopstvenim skečevima po omladinskim centrima i lokalnim barovima. Vrlo brzo je ušao u Klupski komički krug (Comic club circuit), da bi sa 19 godina dobio priliku da nastupa u TV spektaklu"Saturday Night Live”. Dve godine kasnije (1982) postaje pisac za "Saturday Night Live" i jedan od nosilaca programa. Iste godine debituje na igranom filmu kod Voltera Hila. filmovi: 1982 - Zavera u San Francisku (48 Hours) Walter Hill 1983 - Kolo sreće (Trading Places) John Landis

1984 - Najbolja odbrana (Best Defense) Willard Huyck - Policajac sa Beverli Hilsa (Beverly Hills Cop) Martin Brest 1986 - Zlatni dečko (Golden Child) Michael Ritchie 1987 - Policajac sa Beverli Hilsa 2 (Beverly Hills Cop 2) Tony Scott - Sirovo (Raw) Robert Townsend 1988 - Princ otkriva Ameriku (Coming To America) John Landis projekti: BUTTERSCOTCH KID SUGAR (biografija Ray Sugar Robinsona) BEVERLY HILLS COP 3

32