Ritam

periferijskog hohštaplera. Čudesno pogodivši ukus i prohteve milionskog auditorijuma, menjajudi reditelje i filmove, ali tek mestimično priiagođavajudi lik koji je kreirao, on je protivno svim pravilima dosegao senzacionalnu, globalnu popularnost, ulazidi u svaki slededi poduhvat sa sve manje strepnje za tržišni ishod onoga što čini.

u

[drugom, stvaraladkom smislu maj gija zabave je odigrala još presudiniju ulogu, Stigavši na film u

krajnje neizvesnom momentu po sudbinu večito obožavane i tražene komedije, Edi Marfi ia racknl irmorfn

| I

i pretan I probitačn na filmskom platјПи ail i iza njega, Edi Marfi je I poslovne aspekte svoje karijere zamislio

i izveo kao jednu dobru, upečatljivu i raskošnu zabavu. Gromoglasno najavljeni i dočekani početnik, oberučke je prihvatio galantan i pozamašan ugovor sa

"Paramauntom" koji je podrazumevao ograničavajudu klauzulu na određeni broj projekata u srazmerno kratkom roku, brižljivo je birao svaki slededi posao nižudi podvig za podvigom, bez želje za pukim otaljavanjem kom su sklone izvikane vedete, domogavši se i takvih hitova kakvi su bili "Koio srede" Džona Lendisa I "Policajac sa Beverli Hilsa" Martina Bresta. Kada je ugovor istekao Marfi je uveliko bio jedan od najbogatijih glumaca na svetu, postao je sposoban da bude sam svoj poslodavac i producent, pa je i tako stigao do jedne od prekretnica, nastavljajudi da radi čak i uspešnije nego pre. Normalno, osvajanjem samostalnosti približio se elitnim protagonistima filmskog biznisa, neke je odmah I prevazišao, a pitanje stvaralačke politike definitivno je postalo samo njegov resor, Izuzimajudi debitanski film "48 sati", koji je ipak prvenstveno delo Voltera Hila u kom je Marfi značajno ali sporedno karakterološko osveženje, sva ostaia ostvarenja ovog izvanrednog komičara su niz utemeljen na jasno omeđenim stvaralačkim principima. Sintezom mnogostrukih uticaja i iskustava s jedne, i optimalnom eksploatacijom vlastitih modi i sposdbnosti s druge strane, Edi Marfi je principijelno opredeljen za dve vrste sadržaja: za one koji - kao Lendisovo “Kolo srede" ili Hajkova "Najbolja odbrana” - inkliniraju ka tradicionalnim komičkim obrascima i pokredu smehotresnu mašineriju upotrebom znanih i standardizovanih sredstava ovog žanra, ill za one koji - kao oba dela "Policajca sa Beverli Hilsa" ili Ridijev “Zlatni dečko" iziskuju nicanje komičnog i komedije tamo gde ih objektivno nema i gde Marfijeva umetnost funkcioniše kao svojevrsna žan rovska travestija. Bez obzira da ii je u pitanju übogi siromašak /"Kolo srede I '/, oštroumno policijsko spadalo /"Policajac sa Beverii Hilsa"/, otkačeni armijski poručnik /"Najbolja odbrana 7, bezazleno periferijsko njuškalo TZlatni dečko'V, pa čak i sitni kriminalac /“48 sati"/ ill sam Marfi glavom i bradom/"Sirovo7, komediografska logika ostaje ista i inicira je pre svega Marfijevo odbijanje da prihvati situacije u koje upada onakvima kakve one jesu, a potom u igru ulaze njegovi nepredvidljivi i očigledno neiscrpni jezički kalamburi koji su kađri da ditav svet okrenu naglavce.

u

prkos tome što pripada novoholivudskoj epohi koja je u svojim krunskim radovima radikalzovala

tradicionalno poimanje etike i morala, stremedi ka prototipu idealnog heroja /vidi npr. radove Lukasa ill Milijusa/, i tako se možda i udaljila od onoga u šta se zaklinje, Marfi svojim junacima donekle uskraduje mitski oreol, priiagođavajudi ih temeljnim zakonitostima vlastite komičarske doktrine. Kao i neki od svima najdražih klasičnlh uzora, junak koga otelotvoruje

31