Ritam

LAIBACH - LET IT BE

(Mute - RTV Ljubljana)

Posljednje djelo LAIBACH prije no što izade album sa njihovom pozoriSnom muzikom - koristi se gradom i načinom djelovanja (dakle, položajem unutar Industrije za proizvodnju svijesti), dvije ploče, koje do sada, začudo, nisu bile medusobno povezivane. Jedna je od njih, naravno, istoimeni album The Beatles, a druga - prvi post mortem album Joy Division, “Still". Oba su, kako znamo, objavljena nakon nestanka grupa, ali i snimljena prije njihovih zaista posljednjih ploča: "Abbey Road" koji je bio remek djelo, a "Closer" i mnogo više od toga. Njihovi su nasljednici, potom, odredili način djelovanja prvo nakon šezdesetih, a zatim i nakon prestanka postojanja sistema kojeg smo uobičajeno nazivali pop. Pogledamo li zadnju stranu ovota "Stilla", jasno nam je da je uticaj Joy Division mnogo očigledniji od onog kakvim nam se do sada činio - da su LAIBACH u smrti lana Curttisa prepoznali samouništavajudu suštinu rocka, te se sa gnušanjem od njega okrenuli do tada u popu prenebregavanoj evropskoj životnoorganizacionoj tradiciji, i na njoj sazdali svoje "Novo delo" Naime, simboli dizajnera (Grafica Industria) i izdavada (Factory) izravno predodreduju ne samo LAIBACHOV solarni krst, nego i znak njihovog METROPOLIS studija. No.ni to sve nisu jedine veze. Ne "Let It Be" LAIBACH se prvi put otvoreno sukobljava sa svojom, možda najupadljivijom, slabošdu; nesposobnošću sklapanja dugosvirajude ploče koja bi odsijavala, ako ništa drugo, bar "zastraSujudu dos-

Ijednost" grupe na način na koji je to dokumentovala "Rekapitulacija 1980-1984", što je uslovilo da je taj prvi album ostao i najbolji. Izričitom vezom sa "Let It Be",

kao i predutnom sa "Still", koji su jednako skrpljenog (Irwin de reći: potencirano eklektičncg) karaktera, LAIBACH su, doduše, potvrdili valjanost tog načela i unutar pop tradicije, što je sigurno teoretski, a djelimice i praktično proradilo: dobili smo mnogo bolju ploču od "Opus Dei' 1 (na kojoj se nalazi i nagovještenje ovcg albums - do sada neprepoznata izvedba njegove naslovne pjesme) i jednu od ključnih pjesama grupe.

"Across The Universe" svakako, ona, pokazuje da LAIBACH najubjedljivije djeluje kada kroz njih progovore svijetle emocije; izgleda da je mogudnost da izreknu "Nothing’ s gonna change my world" za njihov "Konventom " ("program slam iskazan”) odreden - antievolutivne stav, djelovala dovoljno poticajno da bismo dobili pjesmu koja uznosi njihovu najveličanstveniju i - na žaiost najkradu liniju, koja je od “Brat moj" preko "Die Liebe" i dovela dovde. Ako nam ponovno prisustvo (još od "Simpathy For The Devil" EP-a) Germanije ukazuje na mogudnost obnove "ženskog" principa unutar LAIBACH-a, onda demo ga pozdraviti jer pokazuje ako ne ozdravljenje, onda na mogudnost posvjetljavanja grupe čija se "muška" strana iskazala koliko majestetdnom, toliko i besplodnom. Činjenica je da LAIBACH trenutno uživaju položaj "potencijalne energije" kakav su krajem sedamdesetih imali Kraftwerk, i da je sva prilika da njihova veza nede ostati samo telefonska. No da li de se oni zaista uspostaviti kao metafora Spenglerovog kvaliteta, pokazade vrijeme, a mi demo ovdje samo ponoviti ved odavno projavljeno saznanje: Pop je mrtav, a LAIBACH mu igraju na grobu. Pitanje je vaše savjesti da li dete im se pridružiti.

Neven Ćulibrk

ENYA - WATERMARK

(WEA/Jugoton)

Poznata i po svom nekadašnjem angažmanu u grupi Clanned (Klaned), pevadica i multiinstrumentalista Enya (Enja) spada u retke izvodade koji su tokom prošle godine došli do vrha britanske i ev■ropskih top lista mudedi nešto novo - tj. muziku koja se nije uklapala u par preovladajudih komercijalnih pravaca. Ved je i to dovoljno da njenu plodu "Watermark" smatramo interesantnim, iznirpnim ostvarenjem, kakva predstavljaju kuriozitet, a ponekad i nagoveštavaju promene na svetskoj sceni. Pod jasno izraženim uticajem tradicionalne muzike, i povremeno pevajudi na irskom , rad Enye se ved duže vremena u Britaniji vezuje uz pojam "keltska muzika” (ovo otud, naravno, što su Irci keltskog porekla). Ostrvska publika je poznaje i kao autora soundtracks za televizijsku seriju o Keltima, ali je izvanredan singl "Orinoco Flow" konadno prokrdio put LP plodi "Watermark", koliko god ta muzika bila netipidna za "Top 20"... Sve se to može posmatrati i s druge strane: harmonidnost, neizveštadenost i gotovo "ambijentalni" ugodaj koji nudi Enya u potpunoj su suprotnosti sa repetativnošdu, kakofonijom semplinga i nehumanim Steketanjem programiranih ritmova, koje su proizvodadi moderne trendovske muzike doveli do krajnosti... Uostalom, nije li acid house doterao "do panja" sa tim stvarima, i može li se uopšte idi dalje? Težnja ka "prirodnosti” je otud normalna, gotovo odekivana reakcija na опо Sto se poslednjih godina dešava u svetu Sou-biznisa. Mislim da ”bi bilo preterano

tvrditi da Enya predstavlja zadetak nekakvog novog pokreta ili slidniih koještarija (nije li dovoljno Sto muzidka Stamps izmisli po jedan novi "pokret 1 ' svakih par meseci?), ali interesovanje za njenu muziku svakako odražava zasidenost odredenog dela publike svakojakim sintetidkim limunadama. Iz svih tih razloga "Watermark" predstavlja osveženja , možda ne od istorijskog znadaja, ali svakako kao jedan od najzanimljivijih albums proSlogodišnje produkcije.

SaSa Rakezid

SAMANTHA FOX -"I WANNA HAVE SOME FUN"

/Jive - PGPRTB/

Samantha Fox de verovatno zauvek žaliti Sto poderotina na njenim farmerkama sa omota debi LPa TOUCH ME nije bila, ako ne veda, a ono bar na boljem /pravom/ mestu. Verovatno ona nije kriva za taj poslovni promašaj sa dalekosežnim posledicama koje de postati vidljive kad se pokazalo da neke druge devojke nemaju toliko skrupula u pogledu prezentacije svojih urodenih aduta, Menadžeri koji su uprskali motku i prouzrokovali Samanthin silazak sa Soferskih kabina /u korist Sabrine/ i ne pokušavaju da stvar izvade daljim razgolidivanjem svog pulena, ved sugerišu blagu promenu muzidke orijentacije. Tako, na prvu stranu plode su stavljene detiri pesme aromatizovane house atmosferom i tipidnim zvudnim zvrdkama, i u diju produkciju su umešani i Full Force i Kevin Saunderson, ljudi koji taj posao dobro poznaju. Da neku od tih, mada, uostalom i bilo koju od Samanthinih, pesama dujete