Ritam

vodi u pisanju scenarija za kaubojce, koje italijanska publika i dalje obožava, nameravajući da ih ponudi nekoj velikoj američkoj kompaniji. Usput. organizuje famoznu utrku dvokoiica u Vajlerovom „Ben Huru”, sa Korbučijem radi na približavanju legende o Romulu i Remu najširim masama, olakšava afričke avanture Odri Hepbem u „Prici o opatici” Veliku šansu dobija 1959. kada mu producenti ponude da zameni obolelog Marija Bonara na „Poslednjim danima Pompeje”, i delom zahvaljujuéi njemu, a pre svega Stivu Rivsu, film postiže nezapamćen uspeh. Odmah dobija priliku za prvi samostalni film „Kolos sa Rodosa” za koji angažuje „uvozne” zvezde Džona Dereka i Ursulu Andres, ali se već na samom početku tako žestoko posvađa s Ursulom („To je bila prva žena koja me je zaista mrzela”), da mladi supružnici udruženi napuste snimanje. Lea Masari i Rori Kalhun nisu bili dovoljno atraktivna zamena i film je doživeo blagi fijasko. Nekako, istovremeno iz Nemačke stižu ekranizovani romani Karla Maja, upakovani u najotrcanije vestem sižee, i Leoneu se učini da je najzad došlo vreme da ostvari svoje davnašnje želje. Ostalo je istorija:

„Bilo jednom na Divljem Zapadu - je bio sasvim pesimističan. U njemu imate kraj sveta, radanje matrijarhata i početak civivilizacije bez muda”. V esterni Serda Leonea bili su i ostali zaštitni znak kompletne „špageti” produkcije, a verovatno i italijanske kjnematografije šezdesetih. Možda jè Korbuči pravio najgledanije (Đango), možda i najbolje (Kompanjerosi), možda su Solimini vesterni najomiljeniji kod kritike (Sokolov plen), ali bez Serđa Leonea špageti-vestem sasvim sigumo ne bi posedovao dignitet koji uživa čak i u zahtevnijim filmofilskim krugovima. Sam Leone je postao institucija za sebe, dostigao populamost retku kod filmskih reditelja poput Čaplina, Hičkoka ili Džona Borda, o kojoj mnogi (čak i značajniji) filmski autori mogu samo da sanjaju. Možda će „Dolarska trilogija” ponekog iritirati svojom etičkom bezobzimošću, možda će neko naći da je „Revolucionaraa trilogija” previše ideološki simplifikovana, ali svi će se složiti da sva moguća naklapanja jednostavno padaju u vodu pod naletom Leoneovog zaista jedinstvenog ekspresivno-deskriptivnog vizuelnog stila. Njegov groteskni, nadrealni, ultravioletni svet u kome su žene egzotični

milje, a hrana sublimai esencije, prevazilazi usko sfavacene kategorije „dobrog” i „lošeg” filma i izrasta u specifičnu formu „nadfilma” što će se tako nepogreiivo prepoznati u njegovom, nažalost, sada već možemo reel, poslednjem ostvarenju „Bilo jednom u Americi”. Od evropskih reditelja toj kategoriji približili su se još samo Vim Venders i Erik Römer. Od američkih niko. Od ostalih... ne zna se. ■p oslednjih nekoliko godina Leone je proveo radeći na velikom italijansko-sovjetskom spektaklu „900 dana opsade Lenjingrada”. Trebalo je da to bude grandiozna ratna drama u pozadini male Ijubavne pričice. 0 filmu su pregovarali danima Gorbacov i Kraksi lično. I kada je produkcija najzad dobila zeleno svetlo stigla je tužna vest Ali ne treba previše žaliti. Serđo Leone je umro onako kako nas je svojim filmovima već naučio. Nije važna smrt sama po sebi, već način na koji je dočekuješ. A onju je dočekao u krugu porodice, jedine istinske konstante u svim svojim filmovima. Silvana Mangano je bila prva izgubljena bitka Serda Leonea sa sopstvenim sreem. Druga je bila kobna...

Dragan Jeličić

SERGIO LEONE fllmografÿa: kao asistent režiie; 1948 - LADRI DI BICICLETTE (Kradljivci bicikla) Vittorio De Sica 1949 - LA LEGGENDA DI FAUST (Legenda o Fausta) Carmine Gallone - IL TROVATORE (Trubadur) Carmine Gallone 1950 - LA FORZA DEL DESTINO (Moć sudbine) Carmine Gallone - IL BRIGANTE MUSOLINO (Bandit Musolino) Mario Camerini 1951 - QUO VADIS (Kvo Vadis) Mervyn Leßoy + Anthony Mann 1952 - I TRE CORSARI (Tri gusara) Mario Soldati - JOLANDA LA FIGLIA DEL CORSARO NERO (Jolanda, kéi cmog gusara), Mario Soldati - LA TRATTA DELLE BIANCHE (Trgovina belim robljem) Luigi Comencini 1954 - QUESTA E LA VITA (To je život) Aldo Fabrizi - TRADITA (Izdaja) Mario Bonnard 1955 - HELEN OF TROY (Helena od Troje) Robert Wise + Raoul Walsh. 1956 - HANNO RUBATO UN TRAM (Ukrali su tramvaj) Mario Bonnard 1959 - BEN HUR ГВеп Hur) William Wyler + Andrew Marion - THE NUN’S STORY (Priča o opatici) Fred Zinnemann kao scenarista: 1958 - AFRODITE DEA DELL’ AMORE (Robinie Orijenta) Mario Bonard - ROMOLO E REMO (Romul i Rem) Sergio Corbucci - LE SETTE SFIDE (Ivan osvajač) Primo Zeglio kao reditelj: 1959 - GLI ULTIMI GIORNI DI POMPEI (Poslednji dani Pompeje) ko-r: Mario Bonnard 1960 - IL COLOSSO DI RODI (Kolos sa Rodosa) 1961 - SODOMA E GOMORRA (Sodoma i Gomora) ko-r: Robert Aldrich 1964 - PER UN PUGNO DI DOLLARI (Za šaku dolara) 1965 - PER QUALCHE DOLLARO IN PIU (Za dolar više) 1966 - IL BUONO, IL BRUTTO, IL CATTIVO (Dobar, mžan, rdav) 1968 - C’ERA UNA VOLTA IL WEST (Bilo jednom na Divljem zapadu) 1971 - GIU LA TESTA (Sakrij se!) 1984 - ONCE UPON A TIME IN AMERICA (Bilo jednom u Americi) kao producent: 1973 - IL MIO NOME E NESSUNO (Zovem se Nobodi) Tonino Valerli 1975 - UN GENIO, DUE COMPARI, UN POLLIO (Nobodi i Indijanci) Damiano Damiani 1977 - IL GATTO (Mačka) Luigi Comencini 1979 - IL CIOCCATOLO (Opasna igračka) Giuliano Montaldo - UN SACCO BELLO (Letpji paket) Carlo Verdone

27