Ritam

RECENZIJE

ELVIS COSTELLO - „SPIKE”

(Warner Brothers - Jugoton) Skoro dve godine posle svog poslednjeg studijskog albuma „Blood And Chocolate” najved živi Elvis (sem ako onaj jo§ veci nije ipak živ) vraća se u aktuelnost novim, čak 60-minutnim ostvarenjem, prvim za veliku kuću brace Vamer. Na (po mom skromnom mišljenju retko ružnom) omotu Elvisova glava je cmo-belo našminkana i okačena na škotski dezeniranu pozadinu, kao odstreljen trofej... Na poleđini je jedna kič fotografija na kojoj su vaza sa uvelim cvećem, jedna truba i jedna dvolična (polu srećna - polu tužna) pozorišna maska. Dakle, ne kič kao vrsta sofisticiranog (uf!) svetonazora u Feiy-Roxy maniru, već kic kao sprdnja. Costellovo najjače oružje, kako na prethodnim, tako i na ovoj ploči, je ironija u rasponu od humomih pričica o beznadežnim supružnidma u CHEWING GUM ili PADS PAWS AND CLAWS do jetkog i gotovo mračnog opela tačerizmu u TRAMP THE DIRT DOWN. Naravno, Elvis je rnrtav ozbiljan kad pripoveda o apsurdu i besmislu smtne kazne u LET HIM DANGLE ili kad jadikuje (ali ne zapomaže) nad svojom sudbinom napuštenog Ijubavnika u predivnoj akustićnoj baladi BABY PLAYS AROUND. SATELLITE je sporovozni komad o jednoj pomo striptizeti, a prateće vokale peva Chrissie Hynde. Puno je gostiju na plod. Pored bivše gđe Kerr nastupaju i McCartney, koji je koautor Satellite i Veronice, jedan od producenata ploče T Bone Burnette koji svira akustičnu gitani u nekoliko pesarna, te jedan skoro zaboravljeni lik iz 60-tih - Roger McGuinn

iz The Byrds čija Rickenbacker dvanaestica zvoni kroz THIS TOWN. Naravno, i Elvisovo „voljeno čudoviste” (tako piše na omotu) Cait O’Riordan, nekad protivteža pijanom Shaneu u The Pogues, a sada verna šupruga njihovog bivšeg producenta (Costella, of course). Ona je možđa odgovoma i za irske folklome uticaje koji se u vidu gajdi i frulice provlače kroz dobar deo ploče, a kulminiraju u rodoljubivoj ali rezigniranoj sviti ANY KINGS’ SHILLING, jednom od vrhunaca ploče koja sjajno demonstrira Costellov jedinstven talenat da gotovo svaki muzički žanr upotrebi prema sebi i svojim potrebama, a da ostane prepoznaüjiv. Vodviljski instrumental STALIN MALONE, pop klasik VERONICA i gotovo fanki CHEWING GUM su još neki od priloga toj tvrdnji. Ploču zatvara pesma prilično pesimističkog naslova - LAST BOAT LEAVING u kojoj se Elvis, kome su oduzeli (zli ljudi, svakako) Cast i ponos oprašta i odlazi. Nešto kao goodbye cruel world”. Ipak, ovo nije jedna od onih ploča koje slušate kad vam je lose da bi bilo još lošije. Dovoljno optimizma se nalazi u ovih sat vremena da dodete do zaključka da svet i nije tako grozno mesto za život ako pravilno shvatite i primite sve njegove nedostatke i stvari koje ponekad (a možda i cesto) padaju suviše teško. Ljudi kao Costello su tu da umesto nas proprate i propate takve pojave. Pa, hvala mu. Ovo je remek deio za slušanje u sledeće dve godine, do nove zbirke „voljenog zabavljača”.

Tomislav Gnyić

DWIGHT YОАКАМ BUENAS NOCHES FROM A LONELY ROOM

(WARNER BROTHERS/ JUGOTON) Dwight yoakam, „Honky Tonk Man”, danas je priznati autor i jedna od najvećih zvijezda con-

try scene 80-tih godina. No, Jos prije nekokiko godina Dwithtje od strane nešvilske klike proglasen izdajicom contry star sistema i Nashvilla kao njegovog središta, a sve zbog otvorenog koketiranja i sviranja s muzičarima koji imaju vrlo malo ili ninnalo dodira s okoštalim struklurama contry muzike. Nemajući živaca za prepirku s nešviI-

skim moćnicima, Dwight prihvaća ulogu đisidenta 1 kao mnogi kauboji prije njega odlazi na zapad, ali ne u potragu za zlatom, već za zdravijom atmosferom u kojoj će moći ostvariti svoje ambicije. Kao kompletnom autoru, a ne tek pjevaču i pukom posredniku između skladatelja i publike, Dwightu nije bilo teško snaći se