Ritam

motiva osvete, žrtve, ugrožene nevinosti i potrage za izgubljenom religijskom relikvijom, no utisak je dà je ta principijelnost prevashodno posledica višestrane autorske nemoći, nastojanja da se pukom disciplinom zabašuri nepostojanjé konkretnog poetskog cilja. Dinamidki uvek određeni atraktivnošću dogadanja, a misaono desto na ivici nemuštog misticizma, filmovi

„mača i magije” moraju biti sklopljeni sa mnogo istinske vestine i izvorne inspiracije da bi zaista vredeli. Deodatovi „Varvari” svojim sterilnim flmkdonalizmom i dosadnjikavošću sasvim sigumo ne donose ma šta od svega toga, protežući se - s vremena na vreme - i preko granica podnošljivosti.

Aleksandar D. Kostić

IRONIČNO NADINA

(NADINE) Robert BENTON, 1987. Jeff BRIDGES, Kim BASINGER, Rip TORN, Gwen VERDON distribncija: BEOGRAD FILM trajanje; 83 min. I think I get to dreaming Of something I might do And I forget my studies And what I’m supposed to do. Hju Hefner, „Why I Waist Time” Ova maio poznata Hefnerova pjesmica, koja pokazuje esenciju njegovog „genija” neospomo hi mogia biti omiljena poezija Bentonove junakinje Nadine. Teksas, 1954. godine: Nadinu (Kim Besinger), atraktivnu ffizerku-provincijalku, slika fotograf, koji je bio sa Hefnerom u vojsci, što prostodušna i ambiciozna Nadin smatra sigumim putem do Plejboja. Ona dolazi po svoje kompromitujuće fotografije, u meduvremenu fotografa übijaju i ona zabunom uzima tajne i vaine planove. Tako podinje „Nadin” R. Bentona. Robert Benton, američki scenarist i reditelj, pored toga što je snimio ovaj film radio je još mnogo veoma razliditih stvari. Tako i njegovi obožavaoci pripadaju različitim sociološktm i kulturološkim krugovima. To je čovek koji je sa Dejvidom Njumenom napisao scenario za jedan od najznadajnijih filmova kasnih šezdesetih „Boni I Klajd” Artura Pena, ali je to isti čovjek koji je pokupio i pet Oskara za srceparajuću melodramu „Kramer protiv Kramera”. Oni mali i veliki Amerikanci koji nisu ditali njegove dječije knjižice, gledali su brodvejski mjuzikl „To jé ptica,... to je aeroplan,... to je Supermen”, a oni koji nisu gledali „Lose drustvo”, sigiamo su gledali film „Madka je vidjela übojicu”. „Nadina” je jedan od onih filmova koji na samom podetku steknu naklonost gledalaca. Međutim, übrzo nastaje raskorak između odekivanog i ponudenog. Ova ironična komedija, koja se bavi teksaškim parom iz niiih slojeva društva, ima povremeno duhovite dijaloge, nekoliko sjajnih gegova, i obilje reiijskih problema. Kako film tede, radnja se razvija, gledalac dolazi u jednu sve dudniju i dudniju poziciju - on bi strasno ielio da voji taj film, a ovaj je spor i dosadàn. No, to je fenomenološki vrlo zanimliva pojava zato što su scene saspensa nešto najneuzbudljivije u cijelom filmu. Uzrok je dvostruk. Drugo, ne postoji kreativna „komunikacija” izmedu Bentona scénariste i Bentona reiisera. Mnogo scenaristidki pofentnog materjjaia je uradeno stereotipno. Ironidna distanca koju film posjeduje naprosto nije dovoIjna da, pored toga što „kupi” gledaodevu ideološku podräku, drži i njegovu pažnju,

Problem sa nekim ironičnim fîlmovima je taj što pomenuta distanca nije dovoljna da parodirani, nezanimljiv siže učini zarumljivim. Da je „Nadina” iinala taj radikalniji i humorniji i ironični pomak, poput „Ribe zvane Vanda” mogao je to bid sjajan film. Veliki je problem sa Kim Besinger, Sto ona, poput Brižit Bardo u „Zanosnoj glupači”, uistinu „glumi”, umjesto da jejeđnostavno prirodna. No, Bentonov hefnerovsko-estetički pristup ovom liku daje gledaocu jednu dimenziju gledljivosti. Zanimljiva je epizodna uloga Glen Hedli, koja u nekoliko kadrova uspije da povrati gledaočevu pažnju. Poetika svakog žanra mora poStovati svoje zakonitosti, inače je neće spasti ni najduhovitiji cinizam, Tragedija ovog para je Sto nikad neće bili Boni i Klajd, a sreća Sto nisu Krameri! Za sjajan teksaSki izgovor * * *

Isidora Bjelica

61