Ritam

tori su pokušali da kroz malčice prekrojene i prilagođene lanrovske kanone ponevo osvoje auditorijum odrastao uz tinejdžerski film, pruživši mu znane šifre u svežem pakovanju, ali se do sada nisu proslavili u tome. Šumaherov „Vatra svetog Elma” je tipičan uzorak takve orijentacije, delo koje od osnove za simpatiéne gradske pustolovine hoće da dobije kritički pogled na seksualno i duhovno sazrevanje, film glomaznih idejnih pretenzija i niske suštinske osvešćenosti. Sedam mladića i devójaka, Šumaherovi junaci u ovom filmu, i inače sam vrh kadetskog Holivuda u glumačkoj preraspodeli, jesu grupa koja je nerazdvojna još od sređnjoškolskih dana „Vatra svetog Elma” ih zatiče nezadovoljne sobom i svetom, dezorijentisane i gorke, četiri pune godine posle mature, i daIje po inerciji kompaktne u druženju, i pokazuje nam kako se međusobno udaljavaju i rastaju na velikoj životnoj raskrsnid. Očigledno ne bal posebno inspirisan ili ostralćen temom, Šumaher razmišlja, izlaže i radi pod snažnim uticajem američkog filma kasnih 60-tih i ranih 70-tih, teži izrazu koji je blizak jalovosti jednog Vudija Alena, pa „Vatra svetog Elma” izgleda kao raznoliko i šareno, a ipak očajno monotono i praznjikavo razglabanje na temu ovih i onih frustracija izazvanih seksualnom apstinencijom ili, pak, seksualnom nezajaHjivolću. Za razliku od Zvika ili Rosa, Šumaher - istini za volju urne da rastereti ovaj prepumpani sadržaj finim humomim odmoriltima, da u nekim skretanjima sa glavnog idejno-tematskog koloseka pokaže kako može neuporedivo vile i bolje, i da održi „Vatru svetog Elma” u okvirima pristojnog kinematografskog rada. Uz to, njegova pedantna i iscrpna saradnja sa brojnom glumačkom ekipom donosi upečatljiv pogled na prošlost danalpjih vedeta, i neočekivano kulminira u sjajnoj kreaciji Endrjua Mekartija, momka koji na smiren i Iđrmantan način bukvalno baca pod noge ostatak ovog ozbiljno preopterećenog filma. Možda će nam tek neko buđuće Šumaherevo ostvarenje jasno ukazati kuda on to zapravo stvaralački želi.

Aieksandar D. Kostić

REŽISER PORNO FILMA

(SEXCAPADES) Henry PACKARD, 1983. Sharon MITCHELL, Joan STORM, Eric EDWARDS distribueija: BEOGRAD FILM trajanje: 89 min. Najveći problem pomića je to Ito nemaju dobru priču, već se sve svodi na prikazivanje scena seksa labavo povezanih povrInim odnosima medu likovima. Lako je izreći pomenutu konstataciju i bitj uveren da ste potpuno u pravu. Da li je bal sve tako? Ne poklapa li se to sa mnogim drugim žanrovima kao Ito su, na primer, ratni film ili horor? I u tim filmovima postoji manje ili vile dobar vezivni materijal koji služi kao intermeco izmedu scena bitaka ili patololkog masakriranja. Džejson iz filma-serijala „Petak 13-ti” übije petnaestak osoba po nastavku. Pomié, s druge strane, ima upola manji broj scena seksa, kao Ito je to slučaj u filmu „Režiser pomo filma”.

Najavljen kao film raden sa istom ekipom kao i film „Zvezda pomo filma”, „Režiser porno filma” predstavlja neku vrstu nastavka svog uzora. Prvi korak preduzet u ispravkama grelke iz prvog dela je taj Ito se haotična manufaktojTia pomo industrija ne doéarava isto tako haotičnim sredstvima. U filmu „Zvezda pomo filma” bilo je potpuno nejasno kakav to film oni snimaju jer se potpuno neobavezno ilio kroz vreme i prostor. Film „Režiser pomo filma” znatno je smireniji u torn smislu: snima se u rediteljevoj kud, a razrelenje fikcije koju snima dolazi mu iz njegove livotne situacije, filmske realnosti. Poi Šreder je svojevremeno rekao da odnos reditelja i scenarista podseéa na odnos mulkarca i devojke. Ukoliko reditelj (muIkarac) dobro potuca scenaristu (ženu) tim bolje po film. U filmu „Režiser pomo filma” poziciju lene ima producent čije raznolike želje moraju biti zadovoljene. Samim tim „Režiser pomo filma” se pridružuje onoj vrsti „filma o snimanjü filma”

koji svo zio zbog prodaje dule i ispultanja objekta želje (filma kao.umetničkog dela) prebacuje na teren sukoba sa producentom, tačnije industrijom, Babilonom, kapitalizmom, trgovinom... Zanimljivo je pravilo koje postoji u pomićima: ejakulacija uvek mora biti vidljiva gledaočevom oku. Režiser to isto čini pred svojom zgranutom lenoni, Ito znaki da brak skriva materijalnu manifestaciju zadovoljstva, a „prljavi” pomié to pokazuje. Film „Reliser pomo filma” nam takode servira lirok dijapazon distribueije pogleda koji je jol vile potenciran čipjenicom da se radi o snimanju filma, ali sama poenta je prilično povrlna Ito znatno umanjuje pozitivan efekat ovog filma koji se bavi preispitivanjem pomografskog filmskog lama.

Sala Radojević

VARVARI

(THE BARBARIANS), Rugero DEODATO, 1987. David PAUL, Peter PAUL, Richard LYNCH, Èva la RUE distribueija: KINEMATOGRAFI, BB min. „Mač i magija”, jedan od nesumnjivo žanrova uoplte, proživljava duboku krizu i kopni opterećen inflacijom pravih ideja i povrlnolću neuverljivih autorskih koncepata. Komercijalno kriio italijanske

kinematografije, nekada rodonačelnik i zaslužni propagator ovoga lama, danas stoji kao prvi vinovnik takvog posrtanja, tvrdoglavo i bezuspelno tragajuéi za ravnotefom između minimalnih produkcionih i stvaralaékih ulaganja s jedne, i zamaInih tržilnih pretenzija s druge strane. „Varvari” Ruberà Deodata uvode u tako besmislenu igni i prevejani producentski tandem Golan-Globus, pa zajedno sa njihovom ozloglalenom kućom „Kenon” dovode sam žanr na rub propasti, prosto gledalìlte da

se s tugom priseéa remek-dela Dlona Milijusa ili Dona Koskarelija sa poéetka iste ove decenije. Uzaludno je verovati kako su „Braca varvari” Dejvid i Piter Toi, od kojih je prema neproverenim glasinama utekao i nal Slobodan Šijan, jedini krivei za sveopltu traljavost Deodatovog ostvarenja Tačno je, ovi momd opasno naduvane muskulature su stigli na film u lelji da se dodatno izrabi model koji je afirmisao veliéanstveni Arnold Švarceneger, ali je od samog poéetka „Varvara” jasno da oni nemaju ni trunku duha i larma koje ima njihov nedostilni uzor. Glumaéki apsolutno bezizraiajni i opsesivno okupirani svojom snagom, ryih dvojica su očigledno bili spretimi da se do kraja povinuju zahtevima reditelja, medutim pomoéi otuda kao da nije bilo. Nesiguran u vizuelnoj artikuladji „Varvara”, jednako neprecizan i kod akcionih i kod obiénih, dijalolkih scena, Deodato je ipak najvile grelio u narativnoj postava i potonjem vodenju samog filma Ollonjen na dokazane klilee, „Varvari” su film koji doslovno upotrebljava lanrovske arhetipove, plete pripovest između

60