Ritam

RECENZIJE

Kao i u prethodnim brojevima na slededm stranicama pronaćićete prikaze najnovjjih ploča, filmova, stripova i koncerata. Recenzjje su осецјепе, a prikazane ploče se mogu kupiti u našim prodavnicama, stripovi i albumi na kioscîma i knjižarama, a fiimovi se nalaze na bioskopskom repertoaru.

NOVEPLOČE .... 71 KOMPILACIJE .... 76 ÏILMOVI 80 STRIPOVI 88 KONCERTI . . . . .89

TEKILÀ SANRAJZ

TOM PETTY - „FULL MOON FEVER” (MCA - Jugoton)

Od atributa „prihvatljivo lice new wave-a n do Traveling Wilburys,

Tom Petty (Peti) je prevalio dug put! zahvaljujući doslednoj posvećenosti svom muzičkom izrazu (što je bitna činjenica za uspeh u U.S. of A.), kao i polu švaleskom šarmu rockera-plavušana (što je bitno za uspeh bilo gde), udobno se smestio u gomji dom druge lige showbizz jet-seta redovno übacujući svoje albume i singlove medu prvih 20 na američkoj listi. Takav razvoj stvari mu je obezbedio i rad sa Ijudima popus Stevie Nicks (pevačica Fleetwod Mac), sa kojom je imao zajednički singl №3 u Americi, Del Shannona (producirao mu povratnički LP 1982.), Bob Dylana (zajednička tumeja 1986.) i, naravno, Harisona, Orbisona i Jeff Lynnea. Petty nikada nije pravio posebno mašlovite pèsme, niti će za njim ostati nekakav značajan „opus”, ali mu je zato tvrdokorna privrženost nepretencioznoj mešavini popa,

rocka i countryja, uz modemu i manje-više upeglanu produkciju, ali i neskriveno oslanjanje na mladalačke idole, pre svih The Byrds, donela i lep ugled medu „ozbiljnijim Ijubiteljima rocka”, posebno onog sa Južnjačkim akcentima”. „Full Moon Fever” je osrai studijski LP za Pettyja koji je zadržao većinu saradnika iz svojih The Heartbreakers (fali samo Stan Lych), ali je ploču potpisao sämo svojim imenom, Na omotu je neizbežna Rickenbacker gitara i Petty sa šeretskim osmehom na lieu, a 13 pesama obezbeduje sasvim dovoljnu kvantitativnu protiv vrednost za pare kojima ste ih platili. Što se, pak, kvaliteta tiče, nikakvih revolucionamih novina nema, izuzev što zvuk pojedinih pesama nagjnje onom sa Traveling Wilburys LP-a - verovatno zasluga koproducenta ove ploče, Jeff Lynnea koj nije odoleo da, u osnovi jednostavan i potencijalno tvrd zvuk pesama koje je Petty za ovu priliku napravio, obavije propisnom dozom aranžerskih umekšavanja, pogotovu u pesmama gde je on koautor („Zombie ZOO” ili „Yer So Bad”). Mike Campbell, gitarista Heartbreakersa, koji je jedan od uključenih u projekt, napisao je zajedno sa Pettyjem „Love Is A Long Road”, a i sa Lynneom „Runnin’ Down A Dream” što su najoštrije i skoro najbolje pesme na slbumu, Vrh drže lepa akustična „Alright For

Now” koja slavi trenutak spokojne ljubavi posle godina lutanja i ,,slobode” i antologijska pesma Gene Clarka „Feel A Whole Lot Better” čija obrada je Pettyjev defmitivni dug prema The Byrds. Doslovno preslikana, možda ponešto usporena, all odsvirana s ljubaviju, „Feel A Whole Lot nije izgubljela ništa svog savršenstva i ostaje kao jedna od neprikosnovenih, mada potisnutih, šlagera rock’n’rolla. Ostatak ploče vam neće pričiniti posebne problème, ali ni egzaktaciju, te je stoga apsolutno preporučuIjiva svima koji su voleli Traveling Wilburys (opet ih pominjem!), premda je na višem nivou od tog produkta. Dakle, Tom Petty osvaja tri zvezdice ali nije problem u njegovoj dobroj ili lošoj ploči, već u tome što on očigledno predstavlja „prihvatIjivo lice američkog rock’n’rolla” za •naše licencene urednike i na račun njega bivaju zaobideni neki mnogo životniji i, na kraju krajeva bolji i značajniji ljudi (bendovi). Dobro, ako ne značajniji, onda omiljeniji vidi prethodni „Ritam”. Problem je u tome što je vremešnim Ijubiteljima Creedence Clearwater Revival ili Lynard Skynard, Petty „krunski dokaz” kako, eto i mladi momci znaju da pošluju tradiciju i dobro sviraju. Bljah! (Mada su CCR sasvim na svom mestu.) Inače, Mr. Petty je u celoj stvari zaista nedužan. * * *

Tomislav Gnyié

71