Ritam

MOTORHEAD

i —ORGASMATRON

(GWR —lleliibn) MOTORHEAD - ROCK’N’ROLL (GWR—llelidon) MOT ORI 1EA1) NO SLEEP ЛТ ALL (GWR —Ilelidon)

Postoje bandovi i ljudi koje, voljeli ih ili ne, morate poštovati, ne samo zbog činjenice što su lokom godina postali kult, već žto kult koji su izgradili žive đosljedno, vjerno i iskreno, ne zapadajudi u patetiku ili, ne daj Bože, parodiju samog sebe ili svog djela. Najeklatantniji primjer stava prema „rock’n'rollu kao životu”, odnosno životu kao rock’n’rollu jesu Motorhead, tj. vođa i personifikacija benda, Lemmy, kojeg autor ovog teksta subjektivno doživljava poput viteza-duvara Svetog graia (pogledajte Indiana Jones III) ispunjenog, ne viže krvi Isusovom, ved krvlju rock’n’rolla, te „nove ујеre, elektridne crkve”. I, premda Lemmyev way of life kao r’n’r heroja zaslužuje čilav esej, a ne tek kratak uvod (pogledajte tekst A. Žikida u Džuboksu br. 151.), ogranidenost prostora tjera nas da predemo na recenziranje pravog izdavačkog pothvata, u poslednje vrijeme sve agilnijeg Helidona, tim više što izdanja Motorhead nije bilo nekoliko godina na našem diskografskom tržištu. Prelaskom Motorheada s elikete Bronze (ako se ne varam, propala je) na nezavisnu etiketu GWR, Jugoton više nije bio u mogudnosti objavljivati ploče ovog banda, a sve do danas nije se našao nitko tko bi potpisao ugovor s novom kudom Motorheada. A, onda je uletio Helidon i objavio tri posljednja albuma Motorheada odjednom, što je za svaku pohvalu uz zamjerku što nema unutamjih omota s tekstovima i fotografijama. Toliko o tehničkim pojedinqstima. Mnogo je zanimljivije obratili pažnju na neka ranija djela Motorheada i napraviti komparaciju sa poslednja Id albuma. Naime, u bogatoj karijeri i diskografiji Molorheada bilo je uspona i padova, boljih i lošijih izdanja, te je najupitnije sortirati ih. Stoga, zaneraarimo za Irenutak početna bljedunjava izdanja („On Parole”, „Motorhead”.), kao i plode iz perioda između legendarnog živog albuma „No Sleep ’til Hammersmith” i ~Orgasmatron-a” (albumi „Iron Fist”, „Another Perfect Day”). Kompilaciju „No Remorse” izuzimam zbog njenog karaktera kao best of izdanja.

Time je pažnja usredočena na fetralogiju saslavljenu od albuma „Overkill”, „Bomber”, „Ace Of Spades” i „No Sleep ’til Hammersmith” koju možemo direktno suprostaviti trilogiji iz naslova ovog teksta. Јег, riječ je donekle o ponavljanju povijesti, ali u pozitivnom smislu. Spomenuta tetralogija izgradila je kult Motorheada kao umebesno glasnog, beskompromisnog i prljavog rock’n’roll banda diji dianovi savršeno funkcioniraju unutar zadate rock mitologije sa svim njenim atributima, od djevojaka, alkohola, auto-puta, kožne jakne do žestoke rock svirke. Nižta pametno, reći dete. Možda, ali ne zaboravite, to je jedina, istinita kultura 20. stoljeda. Sve ostalo je prevara, obmana i laž. I upravo na toj ravni veriQciranja rock’n’rolla (ne HM-a što neki upomo spoditavaju Motorheadu) kao moguće kulture i načina života, albumi „Overkill” i „Bomber” u nešto manjoj mjeri, zbog neprilagođene produkcije Jimmy Mille ra, a „Асе Of Spades” narodito, funkcioniraju gotovo kao programatski albumi s jednom razlikom—prokletosu istiniti i neisforsirani. A, to je dokazao i živi testament, album „No Sleep ’til Hammersmith”, možda najbolji živi album svih vremena, kako zbog aranžmana i atmosfere, tako i zbog produkcije (pokojni Vic Maile, kao i na „Ace Of Spades”). I nakon 4 godine posrtanja (’82—86), defmitivnog odlaska Eddie Clarka i privremenog odlaska Phil Taylora) vratio se tek nà „Rock’n’Roll”, ponovo bljesak kojeg je kao i u sludaju „Overklilla” i „Bombera” umanjio producent (ovaj put Bill Laswell). Ipak, ako u drugi plan potisnemo mutnu, „tunelsku” produkciju Laswella i zadržimo se na golim pjesmama (ritam, melodije, aranžmani, tekstovi) uodit demo da je „Orgasmatron” (’B6) jedno od ponajboljih ostvarenja Motorheada. Njime je zapodeta triologija koja viäe nego dobro igra ulogu „mog obraduna s njima”, a sve u funkciji dokazivànja da je odabrani nadin „rock’n’rolla kao života” bio i jedini ispravan „way to go”, jedini nadin da ostane! dist pred sobom, mentalno zdrav, ali i da se dobro zabaviš. Slogani poput „Bom To Loose/Live To Win” (Roden da gubiÆivi za pobjedu) i naslovi tj. rock’n’roll himne kao „Stone Dead Forever”, „Bomber”, „Stay Clean”, „No Class”, „Ace Of Spades” ili „The Hammer”, dobili su dostojne nasljednike u pjesmama „Dead Forever”, frenetidnoj „Claw”, „Built For Speed” s predivnim refrenom „Mean Machine” i „Ridin’ With The Driver” npr., takoder jednostavnim, a modnim rock’n’roll himnama prepunim sitnicama koje rock’n’roll znade. Na istom nivou, samo uz daleko bolju produkciju, gotovo savršeno prilagodenu „otvorenim bas akordima”, vatrenoj baraži bubnjeva („Welcome Home Philtyl”) i pdjavim, žestokim gitarama s dodatkom waha i solaže tek koliko je potrebno djeluje možda najbolji Motorhead album „Rock’n’Roll”. I opet nekoliko sjajnih naslova: himnidna „Rock’n’Roll”, filmidna „Eat The Rich”, Amerikom fascinirana „Stone Deaf U.S.A.”, -„Dogs”, oštro-nježna „AJI For You” i pakleno brza „Boogyeman”. Naravno, potvrda studijskih uspjeha trebala je, kako je to najavljeno još nakon izlaska „No Sleep ’til Hammersmith”, stići u obliku drugog živog albuma pod naslovom „No Sleep At All”. Za razliku od „No Sleep ’til Hammersmith”, snimljenog na domadem terenu (Hammersmith Odeon), „No Sleep At All” (’88), snimljen u Finskoj na feštivalu Giants Of Rock ipak nije krunsko izdanje kao njegov živi prethodnik, ved je samo solidna pratnja studijskim albumima s nekoliko dobrih momenata, „Killed By Death” npr. Guy Bidmead, koji je osigurao svjetlu produkciju na albumu „Rock’n’Roll” (’B7), ovdje kao da se malo okliznuo, ali niti open air atmosfera, kao ni raspoloženje Motorheada nìjena razini yjerovatno neponovljive vederi u Hammersmith Odeonu. Sve u svemu, Lemmy je uspio povratiti ugled sebi i svom bandu igrajudi na proyjerenu, ali za njega jedinu moguću i nikada istrošenu kartu rock’n;rolla, te prašnjave, zapjenjene, ali još uvek dobro podmazane „zie mašine”, „napravljene za brzinu” koja uvijek negdje pritajeno prede, spremna da podivlja na najmanji mig njenog vozada, „rodenogza rock’n’roll” i u „Ijubavi s rock’n’rollom”. „ORGASMATRON” *♦** (zbog produkcÿe jedna zvezdica mani') „ROCK’N’ROLL”-***** „NO SLEEP AT ALL”-***

Aleksandar Dragai