Ritam

STRIP Intervju sa Zoranom Janjetovim, autorom „Bernarda Panasonika” KONZUMENT SAM, TIM SE DIČIM!

Prva pplovina osamdesetih godma bila je, kad je ü domaccm stripu reč, vrerne skeperimentisanja. Tada je čitava jedna generacija mladih autora, na juris osvojivši prostoru omladinskoj štampi, a polom i u „YU strip magazinu”, tražila ne samo sopstveni izraz, već i nove puteve kojima bi strip kkao medij mogao da krene. Ime Zorana janjetova i njegovog „čeda”, Bemarda Panasonika, redovno je iskrsavalo kad god bi se poveo razgovor o najtalentovanijim autorima te generacije, ali je malo ko propuštao da napomene kako je „šteta što Цј momak toliko kopira Mebjjusa, pa ши čak i slova liče na Mebijusova”. Umeduvremenu se rnnogo toga promenilo: vreme radikalnog eksperimentisanja je prošlo, Janjetov već skoro dve godine radi kao Mebijusov naslednik na drugom ciklusu serijala „Avanture Džona Difula”, a mi imamo priliku da Lmova sagledamo „Bemarda Panasonika” u njegovom novom životu - u vidu albuma koji se nedavno pojavio u prodaji. Janjetova nalazim u prostoriji koja je tokom zadnjih godinu i po dana služila kao istinska redakcija RITMA - u dnevnoj

sobi Momčila Rajina. Zoran i Moma upravo prelemaju trinaesti broj, svud okolo leže šifovi i neraspakovani paketi „Panasonika” tek pristigli iz štamparije. I evo, intervju može da počne... ČOVEK - MEMBRANA RITAM: Posle desetak godina rada, ngjzad držiš u ruci svoj prvi album objavjjen u Jugoslavjji. Kako ti to izgleda? JANJETOV: Pa, sasvim normalno, iz vise razloga. Prvo, do sad se albumi u Jugoslaviji skoro uopšte nisu pojavljivali, a sem toga... Ja možda jesam deset godina na sceni, ali nisam bio jako ativan, jako produktivan. Tako je ispalo da je od 1981. do 1986. izašlo svega šest epizoda „Panasonika”, znači jedna godišnje, Deset strana godišnje baš i nije neka produkcija. Radio sam i gomilu drugih, sitnih stvari ali... nikad nisam ono nešto sedeo i crtao po ceo dan, ili svaki dan. Mnogo su duži bili periodi u kojima nisam crtao nego oni u kojima jesam. RITAM: Crtao si samo kad ti se crtalo? JANJETV: Da, to i sad pokušavam, osim kad dođe ja*o gusto, kad mora jako brzo nešto da se nacrta. Ima perioda kad moram da radim, a ne umem. Sednem i crtam kao giuv, slep, sakat i ne mogu ništa se ne dešava kako ja hoću, ne mogu da mislim šta hoću... i eto. To se ne može nikakvom praksom i rutinom izbeéi, ni na koji način. Mnogo više volim da sačekam da mi dodu oni neuhvatljivi trenuci kad sam dovoljno lud da mogu da nacrtam sve što hoću, ili da se prosto zabavljam i ne radim ništa. Crtanje me zabavlja, ali to dolazi samo u ekstremno retkim trenucima. Tako da ne znam... RITAM: Jesli li tako i počeo da se baviš stripom? Jednog dana ü se tako crtalo... JANJETOV; Ja se jako slabo sećam stvari koje su se desile pre, recimo, vise od pet godina...

64