Ritam

uzbudljivo kao i gledanje 'Psiha 1 nafudbalskom stadionu. Poison Ivy se trudi. Njena suknja blješti, njena gitara pršti. Lux Interior se trudi. Njegove pantalone blježte, njegov glas trešti. Nick Knox se trudi, ali se ne vidi. Andy Del Mar (nova basistkinja) se trudi i ne pomera. I to je sve! Nigde one slatke provokativnosti, one hipnotičke snage horora i, avaj, nigde zabranjene voajerske strasti, zbog koje, navodno, svi punimo bioskope. Bio sam prilično razočaran.kasnije će se ispostaviti da su se o istu festivalsku hrid razbili i drugi učesnici Readinga i da je sve to zbog toga Što neke grupe kao i neke biljke, uspevaju samo u zatvorenim, zagušljivim prostorijama. I mi se zetvaramo, ali u svežiji i gostoljubiviji prostor. Hitamo kući Popovića gde čeka večera. Alai vera, domaćice!

SUBOTA

Klin se klinom izbija. U našem slučaju, ашо ako bismo želeli da završimo na klin-ici. Spavamo po podne, tako da sasvim 'ladno propuštamo Ned's Atomic Dustbin i Psychic TV. Čak i skoro ceo nastup Wirea. Ajavrsim ispitivanje javnog mnjenja Oxfordshirea pretresajući listu današnjih učesnika Festivala sa Bucinim komšijom. Covek je oduševljen Martinom Stephensonom. Englez! Ja nisam. Ali obojici nam je sve jasno. Nadalje ćutimo. Uostalom, već smo stigli. Iza scene su Inspiral Carpets. Pozdravljam se sa Clintom. Kaže mi da 6e večerasto biti nešto posebno. Kadaga upitam u komsmislu, samo se nasmeje i odgovori; ’Videćeš. 1 . Uto dolazi i Martin - Sinead, prelepi basista Carpetsa. Gurase sa nekimtipovima, bezobzirno upadljivo zvera u plavokosu vlasnicu jednog para savršenih nogu i nešto komentariše. A za njegovim primerom još čitava gomila oduševljenih mužjaka ispuštadugo, dugo'Auuu!!!’. Zabava konačno počinje. Cak i Joh Peel koji je jučerašnji dan proveo u poluilegali, sadasedi natravi i - sluša prenos fudbalskih utakmica. A zatim trči na scenu, jer Mr. Peeljezvanični voditelj ovogodišnjeg programa, anaredna'mušterija' mu je Billy Bragg, čovek koji jejednom rekao dazasvoju karijeru, pre svih, mora da zahvali gospođi Thatcher, jer da nje nema, tada ni on ne bi imao protiv koga da se buni. Dakle, Thatcher je još uvek na vlasti, a Billy, baš kao i prošle godine, na Readingu. A Buca i Katia ispred scene Bi’ li, пе bi' li - Bili Bih li se vraćai ili пе bih? Za čoveka ugodnozavaljenog u sred cirkuske šatre ideja povratka glavnoj sceni sa svim nemilim avanturama koje to povlači, ne izgleda baš ružičasto. Samo u jednom proboju sam tri puta stao na jednog te istog čoveka! Hvala Bogu, alternative! su prijateljski svet, bez obzira na često zastrašujući izgled, Siguran sam da bi me pre tri godine, u vreme hevi metala, već vrteli na ražnju. Kad sam odlučio da ipak krenem, bilo je to tek delimično zbog Billyja Bragga. Mislio sam da ću ceo njegov nastup potrošiti preskačući prepreke i objašnjavajući se sa viasnicimatrošnih ljudskih tela. A odmah iza Bragga nastupili su Buzzococksi koje nisam smeo da propustim. Prošao sam delom gde je većina sveta bila pri svesti, pa smo se lepo ispreskakali! Na Bragga sam stigao na vreme i u komadu, a onda me je dokrajčio on! U profesionalnom smislu, publika od 35000 ljudi i jednosatni nastup nisu nikakav problem za Bragga. Na Redingu je bio i prošle godine, tako da ni u atmosferi nema za njega iznenađenja. Ovaj poznati južnolondonao zasipa amorfnu masu baražom duhovitosti i dosetki. Narod se u početku nećka i pravi fini, ali već kod treće-četvrte pesme (Levi Stubb's Tears) priznaje da je osvojen. Tu se stvari definitivno rasplamsavaju. Uz Roberta Wyatt, verovatno najtalentovaniji levičar na britanskoj sceni, Bragg ne propušta priliku za političko poentiranje, ali posle svega nekoliko ideoložki obojenih kompozicijao usponu neonacizma i slično, on se strmoglavljuje u bogato nijansirane ispovedne pesme, među kojima je (do sada neobjavljivana) Tank, Park, Salute daleko najupečatljivija. Sva u krokijima, Tank, Park, Salute uspeva da bude eterična, muška i potresna, ali nikad omizdrava. A moglaje. Pesmaje posvećena nedavno preminulom Braggovom ocu.

Da je i alternativna publika napravljena od krvi i mesa, najbolji dokaz je prelepi buket cveoa koji je posle Tank, Park, Salute poleteo ka sceni. Plačljivi trubadur iz Bradforda se tu pomalo zbunio i za svega jedan tren njegova politička obojenostse jasno čitala sa njegovog lioa. Da li su i kako Buzzcooksi politički opredeljeni, to danas više ne mogu da kažem. Je li i bitno? Vaskrslima je dovoljno što su živi. Navodno Buzzoocksi se prošle godine nisu okupilizbog para, negozato što su klinci u Americi počeli ponovo da kupuju njihove ploče. Može bW, ali ni to nije bitno. Bitno je da Buzzcocksi i dalje sviraju odličan pop i, mada sve vise liče na sedovećne keše, imaju fore za još koji krug na spirali uspeha i života. Peter Shelley kao da i sam ne veruje da se ovde ne radi o nečijoj globalnoj neslanoj šali. Obučen u belu majicu-tuniku, drži se dosta povučeno i izgleda budistički smireno, da ле kažem nezainteresovano. Steve Diggle vodi sou i to veoma uspešno, jer publika oduševljeno odgovara na What Do I Get, Love You More, Promises, i energično traži još stare vatre, Konačno je i neverni Peter übeden - Shelley preuzima pevanje i uvodi nas u blok legendim a la Have You Ever Fallen In Love, pracen biokom novih, nistaslabijih pesama Šarmantni amaterizam koji je proslavio Buzzcocksesad se primećuje jedino u pevanju, I kako je dobro što je tako! Najlepša stvar sa Ijudskim glasom je što ne stari, bar ne u pesmi, i dok je toga, ostaje svim smrtnicima da zagrebu po vecnosti. Poklon, matematičar ili gedža? Dejvid Gedge iz Wedding Presents i naš Juraj Šiftarsu jedini diplomirani matematičari u R&R kojeznam. Tojejedna od onih zanimljivih, a beskorisnih činjenica koje teraju žoveka da kopa po svim mogućim zanimanjima i gleda imaju li predstavnike u R&R. Da vidimo; geolozi imaju, astronaut! nemaju, lekari imaju, susteri nemaju, itd, Pretpostavljam da je izvesna prednost Šiftarovog položaja u tome Stone mora da izlazi pred 35000 ljudi da bi zaradio za 'leba. To kažem zato što David Gedge (po sopstvenom priznanju) ne voli gomile i na Reding je došao zbog čislo finansijskih razloga. Za čoveka koji se eksponiranja gnuša do te mere da na njegovo insistiranje omot Georgea Besta, prvog albums grupe, nigde ne spominje Weding Present - to je priličan pritisak. S druge strane, zašto je 1987. pristao na ugovor sa R. C. A.? Hegel je u pravu, čovek je zaista dijalektičko biće, Elem, dijalektičar i matematičar Gedge je koncert počeo prilično smušeno isramežljivo. Engleskaštampa gajezbog te poslovične nezgrapnosti, a i zbog ne male sličnosti u licu, prozvala Fredom Kamenkom. Asocijacija je па mestu i što se ozvučenja ti6e - prate ga zaista praistorijski festivalski problemi, Ispostavlja se da aje to upravo опај izazov koji će Gedgea izvući iz pasivnosti. Poiazi mu za rukom da održi raspoloženje u publici i, šta vise, da oživi aplauz tek rođen u trenutku nestanka zvuka. Ovaj incident definitivno spasava nastup, jer slede inspirativna izvođenja Kennedy i Don’tTalk, Just Kiss. Wedding Present zvuče kao u najboljim sešnima za Johna Peela, svog andela duvara sa prvog kanala Radija BBC-ja. Konacno dostojan svog renomea avangardnih prvenaca, bend izgleda opusteno, a sam Peel, u kratkim pantaionicama i skriven desno od centralnog dela scene, vise nama razloga da strepi, te se mirno vraćasvojoj čaši piva, Uz Fall njegova najmilija britanska grupa se nije osramotila i došla je do tačke od koje može sama. Dokle, Ko zna, u matematici je beskonačnost normalna stvar. Vatromet mraka Ako postoji jedna grupa na Redingu kojoj naputu kaslavi vise netreba ničija pomoć, onda su to Inspiral Carpets, zvezde drugog dana. Počinu sa dimnim zavesama i pantomimom njihove amajlije, ultra cool krave, žto se sunovraćuje u The Real Thing, čiji su početni akordi zaprepašćujuće tačno sinhronizovani sa pravim pravcatim vatrometom. I dok nam raznobojni vodopad prSti iznad glave, Tom Hingley nas samouvereno uvodi u paradoksalni svet Inspiral Carpetsa, Paradoksalan, jer nema kod njih stvari kojaje bezsvoje kontradikcije. oni nisu iz samog Mančestera, ali ih možemo smatrati za Mančesterce. Možemo ih smatrati za Mančesterce, ali ih ne treba svrstavati u

44