Ritam

POVRATAK U BUDUĆNOST 111 (Back To The Future III) Robert ZEMECKIS Michael J. FOX CristopherLLOYD, Mary STEENBURGEN, Thomas E. WILSON "Povratak u budućnost" govori, kao i većina Zemekisovih filmova, pre svega o prepoznavanju vrednosti realnog sveta kroz avanture u izmaštanom svetu. Tek bekstvo iz života u svet umetnosti donosi junacima razrešenje njihovih problema. Zaplet se koncentriše oko tehničkog ili umetničkog sredstva pomoću kojeg se iskače iz realnosti. Pošto pronađu rešenje svojih teškoća u izmenjenim okolnostima, vraćaju se u svoj, sada poboljšani svet. Sinteza realnosti i bajke, ideal spilbergovskih produkcija, najbolje je izvedena u Zemekisovim maštovitim konstrukcijama.U tom smislu, vremensko-prostorni kontinuum i njegovo prevazilaženje nisu suština već samo polazni dramaturški motiv "Povratka u budućnost". Za razliku od većine serijala savremenog Holivuda briSe se utisak o posebnosti svakog o delova nastavljanjem gde je prethodni stao. Medutim, ako je u narativnom smislu neposredno ishođište drugog, u značenjskom sloju "Povratak u budućnost III" predstavlja vraćanje na sam početak serijala.Drugim delom stvorena je konvencija kako je bezmalo sve moguće, da bi se u trećem pokazalo da su te mogućnosti u izvesnom smislu nevažne, jer se u svim vremenima dešavaju iste stvari. Ljubavna avantura Doka Brauna sa ufiteljicom Klarom (igra je personifikacija sredovečne čednosti Meri Stinburgen) vraćanje je ovozemaljskim vrednostima. Pomeranje naglaska sa mladog junaka па ostarelog pustolova služi da bi se uspostavila prava mera artificijelnosti. Majkl D ž. Foks i Kristofer Lojd su oličenja dva tipa ljudi. Prvi živi, drugi postavIja pitanja o životu. Treći deo pokušava da pomiri ta dva pristupa. Foks uživa u svojoj vestern ulozi, ali je presrećan kad se vrati back to the eighties; Dok Braun prič da treba uništiti vremeplov, a na kraju fllma se ppjavljuje sa još većim i luđim. Svako živi u svom svetu, a film se hrani iz oba. Plasiranje konačnog zapleta kroz vestern služi da bi se efekat malo prizemljio i učinio jasnijim. Baroknost drugog dela komunikaciju je svodila na senzaciju, a treći ponovo priča priču u žanru, a ne zbog žanra. Ne sme se zaboraviti da je ceo seri-

jal pre svega komedija, a onda sve ostalo. Mnogobrojne reference na istoriju filma i vremeplovskog podžanra , od kojih poigravanje sa imenom i delom Klinta Istvuda nije najbolji pogodak, isključivo su u funkciji komičke turbulencije. Tri zadatka svakog ovakvog filma - action, romance, suspense - idealno u uklopljena u zabavu bez praznih hodova, sa idejom da je svaki čovek tvorac svoje budućnosti. Samim tim i svog filma.. Osnovni rediteljski kvalitet Roberta Zemekisa, sposobnost da stvori suludi tem-

UTERIVAC DUHOVA (High Spirits) Neil JORDAN Steve GUTENBERG, Peter O’TOOLE, Daryl HANNAH, LiamNEESON "Uterivačduhova" je četvrti film britanskog reditelja Nila Džordana, a prvi ceo njegov film snimljen za američke pare. "Po sebi" i "za sebe" ovaj film je odraz autorove nejasne težnje da kaže nešto o odnosu Engleza i Amerikanaca i u oba slučaja to je uradeno na do-zla-boga aljkav i nemušt način. "Po sebi" Džordanov film pokazuje da je autor, rađeći u Americi, ođlučio da snizi sopstveni kriterijum na najmanju moguću meru, tako da se "Uterivačduhova" nikako ne može meriti sa njegovim engleskim ostvarenjima (pogotovu sa "Mona Lizom", 1986, koja je defmitivno otvorila put njegovoj karijeri), pa se implicitno stiče utisak da Džordan misli kako je Amerika pogodna za blesavljenje, a Engleska za umetnost.

po ostavlja publici vremena tek za retroaktivna pitanja. Zabava je primarna. U tom svetlu logična je dilema da li jesada serijal završen. Robert Zemekis kaže da jeste, njega čekaju novi izazovi. lako je ostavljena mogućnost da se priča produži malo je verovatno da će se to dogoditi. Sve teškoće su prevaziđene. Jak signal završetka je činjenica da je i Dok postao porodični čovek. Za one koji vole da razmišljaju, sinovi mu se zovu Žil i Vern.

Vladislav Mijić

"Za sebe", ista stvar se vidi iz sižea i strukture filma koji jedva zaslužuju da se tako zovu: grubi i materijalistični američki turisti jurcaju medu produhovljenim Ijudima i duhovima u keltskom zamku. Razvoj radnje zasniva se na nizu nedoteranih ili preteranih poluparodičnih asocijacija na elizabetansku fantastičnu komediju ili na melodramski aspekt gotskog horora. Gomila pitanja bez odgovora i odgovora na pitanja koja nisu postavljena čine film krajnje nepovezanim i stvaraju nedoumicu nije li potpis reditelja i na mestu scenariste samo njegovo preuzimanje odgovornosti za činjenicu da scenarija nije ni bilo. Što se zanimljive glumačke podele tiče, nosioci uloga su se proveli svako prema sopstvenoj snalažljivosti. Hana giumi Nastasju Kinski, Gutenberg samog sebe, Nison se dobro zabavljao, a O’Tul se verovatno još ponekad zapita šta mu je sve to trebalo.

Vladislava Vizi

73