Ritam

оргепш. Sredstvo nije bitno. Možda je i bolje polupati gitam nego izvesti s njom simfonjju. R: Da li je to nekakva infantilna anarhija? Z: Priznajem da sam anarhista, priznajem đa sam infantilan. Jedino mi preostaje, dakle, da crtam stripove. R: Možeš li da uporediš Ijude iz rocka i stripa? Z: Rok—muzičari i strip—crtači su dve suprostavljene grupe Ijudi, kad je u pitanju altemativna muzika. To je zato što strip-crtači rade mnogo i napomo i dobijaju skromne honorare, a rok-muzičari rade malo, primaju mnogo novca i obožavani su od strane širokih narodnih masa. Bitno je da su strip-crtači u okviru svoje generacije altemativa rok-altemativi. I dobro je što je tako: stripom se bave oni koji to vole da rade u miru, uz minimum aplauza. SKRIVEN IZA LAŽNIH IMENA... R: Otkuda taj nadimak Aleksandar Zograf? Z: Ne znam, verovatno je pseudonim našao mene. Bitno je da nisam želeo anglosaksonsko ili francusko ime, nego, ako se vec knjem, da bude, brate, nešto srpski!! Znaš ono „govori srpski da te ceo svet razume” (nekim čudom i stvamo su me razumeli!). Sve je to povezano sa mnogostrukošču i razhčitim interesovanjima, kao što su, na primer, kontakti sa Inđijancima. Ja, takođe, imam i indijansko ime Dreamvvatcher. Postao sam član Panameričkog udruženja Inđijanaca i oni su mi dah to ime, koje je čak ozvaničeno ceremonijom. Poenta svega toga je da ne treba suviše ozbiljno shvatiti samog sebe, јег uvek možeš biti neko drugi. Srbin-Indijanac, srpski i američki strip—crtač istovremeno, možda buđem i kosmonaut u isto vreme. Preostaje ti da zbijaš šegu. Prosto je šteta što ovaj intervju neće biti objavljen u „Večemjim novostima” da Ijudi konačno shvate smisao na ovom usamljenom planetu.

R: Vrlo je zanimljiv i projekat „Aut”. Reč je o antiratnom strip-plakatu na kome se nalazi i tvoj ~kaiš„. Z: ,Aut” je nastao iz potrebe da se komunicira sa domacim čitalaštvom. U njemu učestvuju Wostok, njegova ćerka Lola (4 godine), Nandor, Ređža, Zoran Jović-Djavo i ja. Istina je đa nema apsolutno nikakvog razloga da čovek objavi strip u ovoj zemlji osim ako nije zaljubljenik ili budala. Nisi siguran kome se obraćaš i zašto. Plakat je način da se dopre do Ijudi koji ne mogu da vide undergrounđ strip. Pa i čovek koji je pocepao plakat, barem je kontaktirao sa njim. Da smo ga objavili u „Borbi” ih „Vremenu”, video bi ga uzakkmg Ijuđi. Lepih smo ga i u selima po južnom Banatu i okolini Beograda gđe je jeđini događaj kad dođu narodnjaci, čak ihi cirkus zaobilazi. R: Da h je to što živiš u palanci povezano sa tvojom željom za komuniciranj em? Z: Komunikacija je sinđrom čovečanstva. Voleo bih da upoznam prijatelje sa drugih planeta i da njima uvalim svoje stripove kad bi mi se ukazala šansa. R: Рге nego što ponovo kreneš u osvajanje svog detinjstva, kako si zadovoljan dosadašnjim radom i kako vidiš budućnost ovih umeća kod nas? Z: Prošao sam mnogo i prezađovoljan sam. Želeo bih da ostanem anoniman u svojoj sredini. Treba biti bar jednom nogom van kultume scene ovde đa bi čovek sačuvao razum, јег te ovde cene kada si sa njima dobar u kafani. Rock i strip će kod nas uvek ići traljavo i sporedno, stalno će se smenjivati nova imena koja nikad do kraja neće uspeti da se izraze. Moja poruka glasi: nikada nemojte biti član nijednog srpskog ili američkog klana.

Zoran PENEVSKI

66