RTV Teorija i praksa

Od toga su dvije frekvencije isključive, a pet podijeljenih, uz dvije medjunarodne. Jedna od podijeljenih je u derogaciji (radi u području dodijeljenom i drugim službama). Po istom planu ima Njemačka 18 frekvencija (15 isključivih), Italija 12 (5 isključivih), Francuska 17 (5 isključivih), Engleska 11 (4 isključive), ali Bugarska, Danska, Egipat, Grčka, Irska, Магоко, Portugal, Tunis, Turska i niz manjih zemalja, nemaju ni jedne isključive frekvencije, a Belgija, Španjolska, Norveška i Nizozemska imaju samo po jednu. Sa 380 kW, odnosno srednjom snagom od 54 kW (kad je srednja u Evropskoj regiji 12,7 kW), Jugoslavija je, u mogučnostima koje su joj stajale na raspolaganju, u vrlo dobrom položaju. Ona ima, u planu Lucern, svakako više od onoga što prijavljuje kao postoječe, u izgradnji (!) i projektirano, na pripremnoj konferenciji UIR-a pred plan Montre, gdje navodi 3 odašiljača u pogonu (svega 26 kW), 4 odašiljača u izgradnji (55 kW) i dva planirana pojačanja (120 kW). Plan Montre koji je potpisan 15. travnja 1939, a trebao je stupiti na snagu 4. ožujka 1940. i zamijeniti postojeći (Lucern), predvidio je za Jugoslaviju:

42

Ljubljana 527 kHz 5 kW Skoplje 629 kHz 100 kW Beograd 686 kHz 100 kW Zagreb 1086 kHz 100 kW Jugoslovenski zajedn.val 1240 kHz 60 kW Sombor 1303 kHz 10 kW Medjunarodni zajedn.val 1348 kHz 2 kW Jugoslovenski zajedn.val 1420 kHz 5 kW Medjunarodni zajedn.val 1429 kHz 2 kW