RTV Teorija i praksa

Jakobson, menjajući mu samo ime i nazivajuči ga - u ravni poruke - poetskom funkcijom komunikacije) jeste, pre svega, refleksija radio-dramskog umetničkog dela 0 samome sebi, refleksija koja, usredsređena na sebe, ali i na onog Drugog, „modeluje svet još jednom” (Stefan Moravski) mada je, istovremeno, i refleksija slušaoca, koja angažuje sve njegove duhovne sposobnosti, usredotočavajuči ga na njegova lična egzistencijalna pitanja, bacajuči ga u Otvoreno povesnice i bitka. Ili, još bolje, navedimo samog Gintera koji na jednom mestu kaže da transcendentalni identitet „stvara relaciju identiteta ekstremnih graničnih pojmova subjekt uopće i objekt uopče. Tj., ovdje se čista, sa samom sobom povezana, unutrašnjost subjektivnosti izjednačuje s egzistentnim objektom u svijetu.” ls Transcendentalni identitet radio-dramskog umetničkog dela, dakle, u jednom momentu možemo da zamislimo kako postaje čist znak objedinjujući u svojoj 1 i i delotvornosti svet subjekta i svet objekta, „svet subjektivnog iznosa ili iznosa svesti” i „jednog objektivnog iznosa ili iznosa bitka”. Iduči dalje u okvirima Benzeove misli u krajnjoj liniji može se reči da se „estetički modus bitka umjetničkih dijela temelji na tom faktu da ne pripada ni realnosti ni nerealnosti, nego da utjeiovljuje stanje surealnosti.” ls Pokušajmo, međutim, da transcendentalni identitet shvatimo jednostavnije, u varijanti klasične trovalentne informaciono-komunikacijske sheme: 1. izvor informacije (ekspedijent, komunikator), 2. komunikant (slušalac, recipijent), 3. kominikej (poruka, sadržaj, produkt komunikatora) pri čemu se zajednička

15 Gotthard Gunther, Das Bezuusstsein der Maschinen, Eine Metaphysik der Kybernetik, Krefeld und Baden-Baden, 1957.

16 Мах Benze, Ibid.,str.2l9.

121