RTV Teorija i praksa

Postoji i drugo mišljenje; da je na televiziji samo ono službeno, iznose se službeni stavovi te joj, dakle, u principu „пе treba” mnogo verovati. Dosta se malograđanskog mentaliteta upreglo u takav stav u našoj javnosti, pa širi tu famu koja je netačna. B.MIRKOVIĆ; Ja mislim da birokratska shvatanja u našem društvu i u Televiziji, teraju televiziju na funkciju državne televizije, uslovno rečeno, i da stalno vrše pritisak na televizijski program da bude nekakav „državni” program, po onom sistemu: „Kad je na televiziji, onda je provereno”. A na televiziji je kao i u životu: i provereno i neprovereno, i dobro i loše, itd. D.MITEVIĆ: Sasvim je to u smislu moje teze. Pri tome moram da kažem, da mi se postavlja pitanje: ako u čemu televizija može da pogreši, onda je to u tome da ne da realnu sliku tog ukupnog života. I to je, mislim, naš vrlo krupan problem. Znači, Ijudi ne samo da proizvode i ne samo da se bave politikom, nego imaju i svoj ukupni život. Pitanje je: kako izraziti tu celinu života? Tu mislim da imamo krupnih nedostataka. Moramo da težimo ka tome, jer, u protivnom, izgubičemo uverljivost! To znači: šta radi gledalac (bolji stručnjaci od mene če to reći) on svako veče sravnjuje sebe, svoje shvatanje i svoju praksu sa tim što čuje i vidi na televiziji. I u koktelu između onoga što on misli i onoga što mu televizija nudi, on traži - formira svoj odnos prema televizijskoj poruci. To znači, ako mi

61