RTV Teorija i praksa

njemu, na primer, govorimo da je standard radničke klase porastao, pa standard radničke klase ovo, pa radnička klasa ono, a on zna da to nije tako u njegovom preduzeču, zna da to nije u njegovoj sredini i pita se ispred ekrana: „Šta ovi pričaju?!” To je za mene, ustvari, taj raskorak koji se javlja u gubljenju ugleda. Pa sutra i kad kažeš da je vuk u selu, niko neče da ustane, više ne veruje ni u ono što je istina. Ne mogu, a da naslov najnovije knjige Makluana „Šta nam radi televizija” - ne iskoristim kao šalu i povod za ovo što želim da kažem. Mislim da vrlo često bukvalno prenosimo određena sociološka razmatranja u razvijenom američkom društvu u smislu kako je televizija razbila i još više usamila čoveka itd. Mislim da tu ima izvesnog pojednostavljivanja i nekritičkog kalemljenja analogije iz druge sredine. Kod nas je televizija odigrala jednu ogromnu integrativnu ulogu u nerazvijenoj komunikacionoj sredini kao što je naša. Podsečam vas na to, da je 1958. godine Srbija imala samo dva asfaltna puta, jedan Beograd-Kragujevac, a drugi Beograd-Novi Sad. I televizija je bila fenomen u ovih dvadeset godina, a postala je ogroman faktor integracije ideja, misli. vrednosti. U Srbiji smo tada imali samo četiri profesionalna pozorišta. Pa sa tog stanovišta pogledajte koliko je pozorišnih predstava bilo na televiziji. Samo to ako bi čovek izmerio, povezivanje i najudaljenijih mesta sa svetom, to naše zavirivanje kod drugih, mi smo u stvari, kao civilizacija, u ovih dvadeset godina napravili ogroman skok. Mislim da časno mesto u tome ima i televizija. U poslednje vreme televizija - zaostaje, po mom mišljenju u ovoj integraciji. Televizija danas ne igra onu ulogu koju bi morala da

62