RTV Teorija i praksa

nema ograničenja. On ima samo ritam, kao što čovek ima svoj bioritam. Postoji bioritam mladog čoveka, srednje generacije i starije. Mislim da sada Televizija jako greši. Ona se nekritički oslanja na mlade, kao što se oslanjala u svoje vreme na nas, kad smo bili mladi. Ali tada nije bilo alternative! Svi su bili mladi! Zatim, oslanja se u realizaciji i na one koji su se održali u generaciji kojoj još uvek pripadam i ja. I to je sve! I to nije dovoljno! Mislim da se Televizija ne oslanja dovoljno na zrele kreativne. snage koje više treba koristiti u smislu savetovanja, u smislu konstruktivnog savetovanja. Kod nas je došlo do jedne užasne devijacije. Kod nas savetničko mesto znači potiskivanje ustranu, znači sinekuru, znači socijalu na nekakvom visokom nivou, znači nerad, znači očajanje, čamotinju itd... ]a nisam za funkciju umetničkog direktora. I tu se vrlo slažem sa Borom. U jednom čoveku koncentrisati snagu odlučivanja, mislim da je to naše društvo preživelo. To je nešto što se verovatno više neče vratiti. To pripada jednom drugom svetu i drugim iskustvima. Ali sam zato da se u određenoj fazi razvoja televizije, a ona upravo ulazi u svoju treću deceniju, Televizija ne odriče usluga najiskusnijih. Znači: imala je mlad kadar, ima srednji kadar, ima onog početnog kadra - stvaralačkog u najzrelijoj dobi, koji više nema ritam i energiju mladosti, ali ima način mišljenja, ima ogromno akumulirano iskustvo. To se iskustvo mora reflektovati na okolinu. A ko bi boljc reflektovao misao nego zreo čovek? Izvinjavam se Loli, ali Lolu više ne zamišljam da juri iza kamere i da se svađa sa kostimografom ili sa rekviziterom, Ali, mislim da u jednom forumu, gde se govori i odlučuje o programu, imaju mesta takve zrele ličnosti. Prosto izbegavam reč savetnici.

73