RTV Teorija i praksa

Mislim da je televizijska organizacija zrela za umetničku direkciju, ne direktora, nego umetnički direktorijum - opet govorim jednu nepopularnu reč „direktor”, ali za jednu izvesnu (D.Mitevič: odbor) odbor, ali ne odbor deklarativan, ne odbor koji če samo da priča i koga niko neče slušati, nego forum kolektivnog rukovođenja u jednom konstruktivnom i pozitivnom smislu reči, gde se stvari konstruktivno sagledavaju. Onda ne bi bilo nagomilavanja odgovornosti na jednog čoveka, ne bi bilo ono; „30% programa sam video.” Ali, ako ih ima šest ili trojica, oni vide 90% programa. Itd. itd. Mislim da je to pitanje organizacije u trećoj deceniji našeg razvoja. Da završim, ako bi se došlo ponovo na ovu temu, ovo mi je teza: ako govorimo o organizaciji Televizije u trećoj deceniji, mi smo već u njoj! M.JEVTOVIĆ: Jedna od teza koja je implicitna u tvom izlaganju, jeste pitanje tzv, internog edukovanja Ijudi i prenošenja znanja i iskustva sa generacije na generaciju, odnosno uticanja kreativnih ličnosti na ostale. To je neophodno. Dr PRVOSLAV RALIĆ: Ova moja reč o televiziji, po prirodi stvari ne može da bude iskustvena, nego nužno apstraktna. Međutim, pošto je na neki način glas druge strane, s druge strane medija, ne dakle iz toga iskustva, možda može da bude i interesantna. Moram da vam kažem jedan svoj opšti

74