RTV Teorija i praksa

Ijudi strahovito plaše televizije, naročito onda, pre dvadesetak godina, kada su pretpostavljali da ugrožava, otprilike isto onako kao što je železnica, kada se pojavila, izazvala bojazan. Ljudi su se plašili da če železnica strahovito negativno delovati ne samo na Ijude več i na životinje, da če krave prestati da daju mleko... Tako bi izvesni Ijudi - piše Faneli - želeli da i televizija ne postoji, prosto da bi sve ostalo u onom nekom svetu u kome su Ijudi živeli pre televizije, ili pre železnice. Smatram, da bi čovek sagledao televiziju, treba jako dobro da je poznaje, izuzetna prilika je da bude u njoj, da radi u njoj. Samo tako može potpuno da je upozna, a da zatim bude i na izvesnoj distanci sa koje može malo sa strane da je posmatra. Mislim da mi gledamo sa izvesnom sentimentalnošču, što je sasvim normalno, na početke naše televizije i da takav entuzijazam danas ne može da postoji, ali da nekada nije mogao postojati ni onaj potencijal ni stvaralaštvo kao ni tehnika i tehnologija kakva se danas primenjuje. Ali zapaža se razvijenost unutar samih Ijudi, iskustvo koje nije moglo da postoji pre 20 godina. Sem toga veoma je važno sagledati televiziju i kao industriju. To je činjenica. Najzad i čovek na TV je samo čovek, i mi se svi postavljamo i lično prema televiziji. Čovek sebe sagledava kao ličnost i uspostavija se izvesna pristrasnost, zaljubljenost, a televizija je, s druge strane, tako surova i toliko guta Ijude. Međutim, ako sistem okolnosti omoguči da čovek posmatra malo sa strane, onda uviđa, i u filmu, recimo Mak-Grifitovi nemi filmovi koji se sada emituju na televiziji u seriji - počeci filma imaju izvestan humor i humanost i sl. To je nešto što poseduje nesumnjivu vrednost.

82