RTV Teorija i praksa

već do simbola dovedenim, otvorenim jezičnim i izgovornim („pravopisnim”) problemima. Ništa od toga, barem ne neposredno i pojedinačno. Nas je zanimao govor kao cjelovita komunikacija; zanimalo nas je koliko je on funkcionalan, koliko sociološki poželjan i cijenjen te koliko tome doprinose pojedine njegove sastavnice: izbor teme, stil, jezik, dikcija, kvalitet glasa, gesta i mimika, interpretacija, ambijent, odnos prema slušaocima - dakle, sve sastavnice koje je več klasična retorika bila označila kao retoričke. MET O D A Ispitivali smo jedan slučajan, a po mnogim svojstvima i reprezentativan uzorak zagrebačke populacije. Uzorak su sačinjavala 442 ispitanika - dovoljno velik broj. Ti su se ispitanici o televizijskom govoru izjašnjavali općenito („napamet”) i pojedinačno - za svaku odslušanu govornu jedinicu. Općenito su svoje sudove izricali izborom jednog od tri ponuđena odgovora za svaki pojedini govorni kvalitet. Upitnik je sadržavao 61 pitanje, Cilj nam nije bio toliko da dobijemo sliku stanja koliko sliku želja, i to takovu sliku koja bi bila što detaljnija, što konkretnija i što upotrebljivija. Na kraju ovog upitnika ispitanici su ocijenjivali govor zagrebačkih televizijskih dnevnika ocjenama od 1 do 5, i to posebno za osobna svojstva govornika, za govorničku vještinu, za zanimljivost i aktualnost teme, za jezičnu i govornu pravilnost, za stil i posebno još sveukupni dojam. Sudovi o svakoj pojedinoj slušanoj govornoj jedinici (govorna je jedinica bila npr. jedna vijest, jedan komentar, meterološki izvještaj i sl.) prikupljeni su jednim drugim upitnikom na kojemu je bilo 23 svojstva u opoziciji npr. „glas je ugodan... glas je neugodan”, „govor je živahan... govor je umrtvljen” itd. I ovaj je upitnik imao rubrike za ocjene kao onaj gore opisani. PONAŠANJE ISPITANIKA Ovakvo jedno ispitivanje gdje se promatra odnos televizijskog govora i njegove publike iskazuje ne samo karakteristike govora nego i same populacije koja se prema tom govoru odnosi. Nakon obrade podataka može se sa sigurnošću tvrditi da publika ima kriterija. To se vidi iz dosljednosti i ujednačenosti njenog ponašanja. Tako npr. prosječna se ocjena iz prvog upitnika (3,66) i drugog (3,64) razlikuje samo za 0,02.

107