RTV Teorija i praksa

Isto tako i drugi istosmisleni podaci iz raziičitih pitanja i različitih upitnika pokazuju visok stupanj konzistentnosti. Različiti stratumi procjenjuju vrlo slično televizijski govor. Ipak, neke tendencije razlika se mogu zamijetiti: žene daju ponešto bolje ocjene nego muškarci, niža školska sprema daje bolje ocjene nego viša, a to isto čine pridošlice u Zagrebu u usporedbi s rođenim Zagrepčanima. Opća siika podataka govori o podosta kompaktnoj publici i puolici koja pretežno prihvaća sadašnji televizijski govor, ali i jasno zna svoje zahtijeve i težnje. REZU LTATI Ukupna ocjena govora zagrebačkih televizijskih dnevnika je dobra - 3,66. Od pojedinačnih svojstava koja su ocijenjivana najviša je ocjena dana za „zanimljivost i aktualnost tema 3,71, a najslabija za „jezičnu i izgovornu pravilnost” - 3,56, i tek neznatno iznad toga za „stil” - 3,59. Ovaj podatak vrijedi upamtiti jer govori o tome kako se čistoči govornog iskaza i njegovu stilskom oblikovanju ne posvečuje onolika pozornost koliko bi to publika željela. Naravno, valja primijetiti i pohvalu za dobar izbor tema. Ostale su ocjene negdje blizu opče ocjene („osobna svojstva govornika” - 3,66 i „govornička vještina” 3,63). Zasebno je ocijenjen govor televizijskih reklama, i to s vrlo niskom ocjenom - 3,1. O toj niskoj razini govora u reklamama televizija bi morala voditi računa jer one, budući da se višekratno pojavljaju, imaju za govorno-jezični odgoj ponajjače djelovanje. Slika želja Zagrepčana o govoru zagrebačkih televizijskih dnevnika u zbroju podataka s prvog općeg upitnika izgleda ovao: Gledaoci zagrebačkih televizijskih dnevnika smatraju da su govornici koji se javljaju „pretežno prihvatljivi” i s njihovim su govorom „uglavnom zadovoljni” (ne i „vrlo zadovoljni ). Publika također smatra da Televizija Zagreb ima sada dobru zastupljenost govornika s obzirom na njihovo dijalektalno porijeklo te da ne bi valjalo niti više forsirati govormka iz „dobrogovorećih krajeva” niti više nego sada onih iz nenovoštokavskih krajeva. Gledaoci izražavaju blagu težnju prema češćem nastupanju dobrih novinara, sve ako se u njihovu govoru i čuje dijalektski prizvuk, ali nisu spremni prihvatiti govornika s govornom manom, čak ako se radi i o vrsnom novinaru.

108