RTV Teorija i praksa

„plastičnost” se pripisuju kretanju kamera. Obzirom da se ne nalazi više u saii, među dmgim gledaocima, pred scenom ili pred ekranom, televizijski gledalar može da se drži „izvan”, ali može takođe i da se uvede bukvalno u dekor, među glumce. Tom položaju gledaoca, kako „izvana”, tako i „iznutra”, posebnom osećanju koje se stvara na prelazu iz jednog u dmgi, treba dodati obrte koji omogučavaju uvođenje, putem korišćenja dva platoa, različitih ili simultanih planova, radnje ili umetanje sekvenci koje su prethodno filmovane. Ova posiednja mogučnost sastavljanja emisija od direktnih i filmovanih sekvenci izgleda da otvara televiziji vrlo bogate umetničke perspektive: ona povezuje prednosti koje ima svaki taj postupak. „Tele-film” omogućava da se dobiju tehnički savršenije sekvence zbog snimanja i montaže, postsinhronizacije muzike i zvučnih efekata kao i snimanje eksterijera u najboljim uslovima. „Direktno” snimanje, reaiizovano obično sa manjim troškovima, koristi prednost homogenijeg izvođenja, Štaviše, oštriji osećaj „prisustva” koji proističe iz samog karaktera misije kakvu ima televizija, ostaje usko vezan za to, Ali u praksi kombinovanje direktnih i filmovanih sekvenci ne ide bez sudaranja. U stvari, režiseri to koriste u ograničenom obimu i više vole da oprezno igraju na vlastite kvalitete, bilo da celu emisiju snime u studiju, bilo da je u potpunosti fiimuju, s tim što u ovom poslednjem slučaju, doprinose na tehničkom i umetničkom planu, oštroj konkurenciji koju na komercijalnom planu televizija nameće filmu.*

*Anđrć Veinstein, Le thšđtre radiodiffusč et telšvise, dans: Hisloire des specuscles, sous la direction de Guy Dumur, Encyclopćdie de la plćiade, Ed. Gallimard, 1965, str. 1579-1600.

BIBLIOGRAFIJA G. Albertazzi, Rađanje jednog novog jezika, televizija i glumac, „Sipario”, januar 1954. A. Almiro, Sečanje na jedno radiofonsko iskustvo, „Sveske za radio-televizijska izučavanja”, V, Pariz, 1956. A. Bazen i M. Musi, O televiziji, „Filmske sveske”, Pariz, decembar 1958. J. Bernhart, Rasprava o snimanju zvuka, Pariz, 1949. A. Brenkur, Televizija i obećanja, Pariz, 1960.

136