RTV Teorija i praksa

MUZ I K A Opet zbog neophodnog intimnog karaktera malog formata, korišćenje muzike na televiziji postavlja nekoliko problema reaiizatorima dramskih emisija. Mnogi očekuju od muzike ono što ona pruža tradidonalno filmu. Ali oprezne rezerve naglašavaju neophodnost regulisanja orkestarskog opsega u zavisnosti od dimenzija slike i neophodnosti da kompozitor vodi računa o rečima, dok na filmu to određuju pikturalni elementi. Otuda se radije biraju sastavi od dva do pet instrumenata; kiavir, violončelo, harfa, gitara, flauta. Nema sumnje da televizija nema afiniteta, zbog same prirode novih tehnika koje upotrebljava, prema pojavama eksperimentainih muzika. Ali, sasvim prihvatajući muziku koja prati ili produbljava dramsko zbivanje, - ne govoreči o njenim kvaiitetima koje ovde zanemarujemo - pantomimičar Marso voli da podvuče utoliko dragoceniji značaj tišine koja pokretu daje sav njegqy dramski efekat. OSVETLJENJE Elementi koji grade sliku imaju svoju plastičnu vrednost i svu svoju snagu značenja i izražavanja samo pod svetlošću projektora čiji razmeštaj i upotreba zavise, shodno uputstvima reditelja, od direktora fotografije. Boje (privremeno svedene, van SAD, na različite nijanse između crne i bele), ambijent, trenutak, epoha, stil, isticanje držanja i igre fizionomije glumaca, čine same ciljeve te umetnosti koja u svim svojim aspektima koristi na televiziji iskustvo stečeno na filmu. Ipak napomenimo da emitovanje direktno iz studija zahteva oštriju pripremu i tehničko izvođenje. IGRA KAMERA Posle ovog kratkog opisa sredstava koja se koriste tokom dramskih emisija na televiziji, izgleda da sva najoriginalnija zapažanja od umetnićkog interesa mogu da se formulišu polazeći od upotrebe elektronskih kamera. Uz postupke koji su takođe svojstveni i filmu: ~cat”, „flash”, „travelling”, panorama, superutisak (surimpression), postupak stapanja (fondu), postupak sa objektivom četiri, čak pet kamera spremnih da reaguju u određenoj emisiji, specifična gipkost i

135