RTV Teorija i praksa

KOMUNIKOLOGIJA

Dr Toma Đorđević

IZ TEORIJE INFORMACIJA

VRSTE PORUKA Ostajući pri analizi u kojoj su već na određeni način izvedene neke od podela poruka, valja naglasiti da smo do sađa sve poruke, pre svega, razvrstavali prema kriteriju istinitosti - na objektivne i neobjektivne; odnosno, vođeći računa o načinu na koji su interpretirane implikacije događaja koji su predmet informativne obrade - na implicitno intencionalne ili eksplicitno intencionalne. U prethodnom poglavlju rukopisa reč je o razlozima zbog kojih je prihvaćena podela poruka prema pomenutim kriterijima. U daljoj analizi pristupamo podeli poruka prema kriterijima koji do sada nisu uzimani u obzir. Zavisno od toga da li se akt njihove recepcije ostvaruje različitim senzorno-perceptivnim mehanizmima, razlikovaćemo recimo, pisane od auđitivnih, odnosno taktilne od vizuelnih poruka, itd. Sami akt recepcije poruka je, opet, uslovljen načinom na koji su poruke organizovane ili saopštene tj. zavisno od toga da li su enkodirane jezičkim ili nejezičkim sistemima značenja. Međutim, kompleksnija od svih ovde pomenutih bila bi podela poruka na semantičke odnosno estetičke; zavisno od toga na kojim se planovima mentalno-psihološke aktivnosti odvija proces komunikacije informativnih sadržaja, te sadržaje i razvrstavamo prema ovoj podeli. Ako se komunikacija odvija na planu čisto logičko-intelektualnog poimanja poruka, sigurno je da se radi o semantičkim i, obratno, ukoliko se akt poimanja poruka ostvaruje uz snažnu podršku emocionalno-afektivnog doživljavanja informativnih sadržaja, onda je reč o estetičkim porukama. Svaki od pomenutih tipova poruka, pored ostalog, oblikovan je i saopšten različitim kodovima, tako da se i s obzirom na tu okolnost mogu uočiti izvesne distinkcije između semantičkih, odnosno estetičkih poruka. Najzad, valja naglasiti da je podela poruka na semantičke i estetičke opštija od svih

138