RTV Teorija i praksa

drugih podela o kojima je već bilo reči ili bi se moglo govoriti, pa je tom klasifikacijom, na neki način, obezbeđen i uvid u sve druge podele. Prema tome, poruke se mogu podeliti na semantičke i estetičke, zavisno od toga kojim su sistemima značenja enkodirane, tj. prema načinu na koji je ključna ideja poruke prevedena u odgovarajuče simboličke sklopove. Ukoliko je smisao događaja, informativni sadržaj, organizovan po modelu čvrstih (saznajnih) kodova, tj. na principu očekivanih upotreba simbola sa doslovno (univokno) definisanim značenjima, utoliko je i komunikacija lisena prisustva (emocionalno-afektivnih) potkodova čijim bi se uplitanjem u komunikativno-interpretativni proces simbolima denotativnog značenja pripisivala konotativna značenja, i tako rastvarala logičko-intelektualna supstanca u strukturi poruke; sa tako rastvorenom logičko-intelektualnom podlogom poruka bi prestajala da označava instrument diskurzivne spoznaje, a umesto semantičkih sve više bi dolazile do izražaja njene estetičke funkcije. U ovom drugom slučaju poimanje smisaonih slojeva poruka ne bi realizovalo u primarnoj instanci komunikativne veze recipijenata sa porukom (budući da bi estetički doživljaj došao u prvi plan), do složenijih sfera svesti bi se stizalo tek nakon prevođenja estetički doživljenog sadržaja na semantičko-logički plan, razotkrivanjem smisla poruka ili njime posredovanog zbivanja. Ali o tome će biti više reči kasnije. a) Semantičke poruke Iz načelnih napomena datih radi povlačenja razlike između semantičkih i estetičkih poruka moguče je zaključiti da se jedne od drugih razlikuju prevashodno po tome što se poimaju različitim mentalno-psihološkim mehanizmima; ti mehanizmi su jednom izvedeni iz sfere čisto logičkog, a drugi put iz domena emocionalno-afektivnog sveta individue, I, kako se radi o analizi semantičkih poruka, već u pristupu valja atvrditi da je fenomen značenja ključna kategorija te analize, jer se svaka komunikativna struktura samo pomoču nje i može razlagati na posebne i, u okviru te strukture, na različito situirane slojeve - semantičko-značenjski, i simboličko-estetički. Naravno, ako uopšte postoji nešto što je u strukturu svake poruke ugrađeno kao njeno neotuđivo jezgro, bila bi to upravo njena semantičko-značenjska dimenzija. To onda znači da su estetičke poruke komunikativne strukture ukoliko su istovremeno i same semantički prožete, osmišljene.

139