RTV Teorija i praksa

način ma kako to bilo uslovljeno potrebom praktičnog sporazumevanja među subjektima društvene prakse. Ni sama reč se ne može „očistiti” bez ostatka svih mogućih konotacija, ma kako se dugom upotrebom njeno doslovno značenje usađivalo u domen logičkog da bi se što lakše „držale u svesti” simbolički označene pojave. Pri neobaveznom, površnom opštenju, svi jezički simboli korišćeni u komunikaciji bar za trenutak funkcionišu kao čist izdanak logičko-apstraktnih zamena za pojave empirijskog iskustva transformisanog u simboličko-značenjski ekvivalent. i 11 ... 1 Međutim,*to je tako samo pri površnim komunikativnim vezama, pri angažovanijem uključivanju u komunikaciju pokazuje se da su sve izgovorene denotacije samo oblici simboličke egzistencije vrlo bogatih sadržaja koji se jedino preko simbola i „drže u svesti”; zbog toga pri svakoj upotrebi diskurzivnog simbola i ~sve drugo što u isto vreme doživimo”, umesto da bude potisnuto, „postoji s njim - nasuprot njemu, u skladu s njim, ili na drugi određeni način” 16 . „Reč utvrđuje nešto u iskustvu, ito nešto čini jezgrom uspomene - jednom uvek dostupnom predstavom. Drugi utisci sami se okupljaju oko denotavane stvari i mi ih se asocijativno prisečamo kadgođ datu stvar imenujemo. Čitav jedan sticaj prilika može se pamtiti pomoču naziva nekog objekta ili osobe koja je u njegovom središtvu. Jedna jedina reč - na primer ,reka‘ - može u nama oživeti uzbuđenje” l7 koje smo doživeli u bilo kakvoj vezi sa rekom, pa i nakon dužeg protoka vremena. Simboli uopšte, pa i diskurzivni simboli - reči posebno, oživljavaju asocijativne mehaizme upotrebljeni u bilo kom kontekstu; denotacije objekata su se zapravo i rađale u iskustvu praćenom osećanjem smisla svakog našeg čina, potrebom saopštavanja ideja najrazličitije inspirisanih; tako se sav taj konglomerat doživljaja prosto „okupljao oko denotavane stvari” da bi se kasnije pri upotrebi simbola svako ko ga upotrebi „asocijativno i prisećao” simbolički imenovanih stvari, pojava i procesa. Organizovati, dakle, semantičku poruku na simboličkom materijalu koji se po prirodi iskustva koje je transformisano u simboličke forme S ne da svesti na čisto semantičko-logički plan poimanja sveta, veoma je kompleksna operacija; diskurzivna simbolika nije jedini instrument saznanja sveta, več samo onaj vekovima uvežbavan mehanizam praktičnog sporazumevanja

16 Ibidem, str. 209.

17 Ibidem, str. 209.

152