RTV Teorija i praksa

reainog, svakako je očigledno da je svet informacija distanciran u odnosu na svet materijalnih situacija, stvarnih čulnih činjenica. To potom znači da se i praksa, u mnogo slučajeva, i

osvetljava i inspiriše simbolički posredovanim saznanjima informativnim činjenicama, a tako pojmljen svet realnih zbivanja i prakse postaje onaj svet pojava prema kojem se praktično, akciono odnosimo tokom svakodnevnog delovanja u našoj socijalnoj sredini. Kako je u pitanju stvarnost svedena 20 u mnogo čemu na nivo njenog logičko-jezičkog poimanja, to je i naš kontakt sa njom posredovan, a nlvo posredovanosti meren upravo onom značenjsko-simboličkom distancom koju podrazumeva svaki „jezičko-logički shvačen pojam realnosti” i zbog čega je svaka naša pomka samo forma simboličkog posredovanja saznanja o toj realnosti - Ijuđskoj stvarnosti. Na toj značenjsko-simboličkoj distanci zasnovana veza sa svetom realnih pojava je istovremeno i kontakt sa stvarnošču i njenim kretanjima na vrlo posredovan način. Pa, ipak, to je jedino moguči način u odnosu na ono što nam nudi informativna praksa u mediju diskurzivne komunikacije. Pri tome, svakako, valja imati u vidu okolnost da je oblik diskurzivnog poimanja sveta pojava i stvami i istovremeno i jedini mehanizam realnog mišljenja i rasuđivanja, oblik Ijudskog poimanja, najdublje uklopljen u stvarnost Prema tome, informativne činjenice kao jezgro semantičkih poruka čine osnov doslovnog poimanja događaja posredovanih tom vrstom poruka, bez obzira na upozorenja koja se tiču simboličkih distanci koje utemeljuju granicu između jezičko-logičkog oblika poimanja stvarnosti s jedne, i realnih pojava, s druge strane. Ta mogućnost doslovnog uvida u red stvarnih činjenica posredovanih semantičkim porukama, preobražava sam proces njihovog komuniciranja u mehanizam bez kojeg bi Ijudska praksa ostaia u okviru „praktičnih vizija”, a poznato je da je to nivo najprizemnije, čulno-predmetne sprege čoveka sa stvarnošču koja se sa tog nivoa ne može sagledati iz šire perspektive. Samo posredstvom informativnih činjenica saopštenih u okviru semantičkih pomka moguće je apstraktno-logički nadrastati stvarnost, a da se pri tom ostane u vezi sa odgovarajućom čulno-predmetnom podlogom. To je i put da se informativnoj činjenici obezbedi status ideje izvedene iz „toga čulnog iskustva”, a samim tim i da se odredi nivo spoznajno-logičkih vrednosti svake pomke ponaosob.

20 Prema F. Džejmsonu, svaki „proces apstrakcije u svojoj suštini je redukcija, kojom mi četvorodimenzionalno gustinu stvarnosti zamenjujemo pojednostavljenim modelima, shematskim apstraktnim idejama i time nužno vrširao nasilje nad stvarnošću i iskustvom. S druge strane, ne vidi se kako bismo đrukčije mogli razumeti stvarnost ili imati posla s njom osim putem takve redukcije.” Marksizam i forma, „Nolit”, Beograd, 1974, str. 230.

158