RTV Teorija i praksa

ove simbolički posredovane simbolima denotativnog odnosno konotativnog značenja, možemo jedino ukoliko je ta simboličko-značenjska straktura (poraka) oblik poimanja stvamosti u koji se prelio proces predmetnog iskustva. Otuda u toj „praktičnoj verziji” koja od „znakova za ponašanje gradi simbole za mišljenje, leže koreni naše praktične inteligencije. A ona je nešto više od uposebljene reakcije i nešto više od slobodne uobrazilje - rečju, to je poimanje ukotvljeno u stvamosti” 19 . Informativna činjenica se, dakle, ne može svoditi ni na čiste čulno-materijalne premise poimanja sveta pojava i stvari, niti na čisto intelektualno-logičke formulacije koje bi, te svoje materijalno-iskustvene podloge, ostale da lebde kao prazne čahure na vetru, kao „nestvame činjenice”. Na „nestvamim činjenicama”, opet, zasnovano informativno saznanje ostavljalo bi informisane van realnog kontakta sa događajima i iskustvima stečenim u vezi s njima, a baš to dovođenje pojedinaca i grupa u kontakt sa događajima posredstvom informativnih činjenica jeste osnovna svrha informativne prakse, procesa komunikacije. Ovo je tim pre tako kad su u pitanju događaji koji se odigravaju van prostora koje pojedinac može da kontroliše neposredno iskustveno, tj. onda kad neposredno, predmetno-čulno nije uključen u tok socijalnih zbivanja. Međutim, ma kako pogodan da ukaže na jezgro svake porake, na okosnicu oko koje se organizuje kognitivna straktura poraka, pojam „informativna činjenica” ostaje „tesan” da izrazi sve bogatstvo zbivanja koja su mu u podlozi kao stvarni supstrat Jer, kao i svi ostali, tako i pojam „informativna činjenica” predstavlja simboličko-značenjsku zamenu za stvama, kompleksna zbivanja, splet čulnih činjenica čije sadržaje nije moguće zahvatiti na nivou krajnje redukovanih jezičko-logičkih obrazaca, pomoću kojih događaj stiče jednu drugu logički-pojmovno obrazovanu straktura, vanpredmetno-čulnu egzistenciju. Jezičko-logičkim obrascima uhvaćen splet odnosa i veza među pojavama Ijudske stvarnosti ostaje u našem slučaju posredovan porakama kao svet spoljnih činjenica koje su sređene prema zakonima logičko intelektualnog poizmanja stvamosti koja nas okražuje. To znači da posredstvom „informativnih činjenica” (čitavog sklopa oblikovanih jezičko-logičkim formama zahvatanja u stvarnost), održavamo i kontakt sa stvarnošću koju sopstvenom praksom i inače oblikujemo. Pošto su informativne činjenice svet logičko-jezičkog premošćavanja veza između simbolički pojmljenog i

'» Ibidem, str. 371-372,

157