RTV Teorija i praksa

utisaka i saznanja, jer ih je primao na „poslužavniku”. Praktično njemu nisu bili potrebni ni radio, ni novine, ni magazini... Postavlja se pitanje: šta je cilj ovakvog „napada” na čovjeka? U početku je rečeno šta su ciljevi ovakvog stava prema čovjeku u uslovima u kojima je televizija u funkciji sticanja profita ili totalne indoktrinacije. Šta je, međutim, cilj u nas, u našim društveno-ekonomskim odnosima u kojima su i televizija i čovjek u bitno drukčijoj poziciji i prema društvu i međusobno. Odgovarajuči na to pitanje, poslužićemo se rezolucijom XI Kongresa SKJ u kojoj se kaže da se Savez komunista zalaže za „razvijanje i uspješno djelovanje cjelovitog sistema informisanja i propagande, kao sastavnog dijela društveno-političkog sistema socijalističkog samoupravljanja i neophodnog uslova kvalifikacionog odlučivanja i ostvarivanja samoupravnih prava i obaveza radnih Ijudi i građana” (podvukao M.N.). Ovdje se ne govori posebno o televiziji. Ali, ona je dio sistema informisanja i, bez obzira na svu njenu multifunkcionalnost, ona je prevashodno sredstvo informisanja. Cilj je, dakle, definisan. To je - neophodni uslov za kvalifikovano odlučivanje i ostvarivanje samoupravnih prava i obaveza radnih Ijudi i građana. Cilj, dakle, nije sticanje profita, nije indoktrinacija, nije vladanje nad Ijudima. Rudolf Arnhajm je još sredinom tridesetih godina ovog vijeka, dakle, još dok je televizija bila u povoju, upozorio da je televizija „teška proba naše mudrosti”.‘ , Njemu se može prigovoriti strah pred novim medijem, opterećenost kinematografijom koju je proučavao, ali ne može mu se osporavati vrijednost ove vizonarske promisli. Kako je naša mudrost izdržala tu tešku probu? Čini se da se i u nas stiču okolnosti koje zahtijevaju složena istraživanja čiji bi nas rezultati upučivali da razvoj ovog medija još odgovornije promatramo i sa stajališta razvoja njegove društvenosti. Širenje programa po prostoru dana neminovno vodi ka njegovom širenju po sferama stvaralaštva u cjelini i u svakoj od njih pojedinačno. Televizija je danas svakodnevni teatar TV drame, TV igrane serije, humorističko-satirični programi, snimci pozorišnih predstava; ona je više nego svakodnevni bioskop sa čisto kinematografskim filmom; ona je opera i koncert, ona je estrada... Zahvaljujući kolor-tehnici, čovjek

Citirano prema: Vera Horvat-Pintarić, Sredstvo i posredništvo, časopis „Kultura” 21/73.