RTV Teorija i praksa

danas posredstvom malog ekrana može da doživi i susret sa likovnom umjetnošću - slikarstvom i kiparstvom; ona je svojevrsni muzej, ona je knjiga... Multifunkcionalnost je u prirodi ovog medija. Ali, znači li to da se on mora razvijati tako da doslovno zamijeni sve druge, da ih potpuno supstituira; znači li to da prograra televizije sve to mora nuditi u tolikom izobilju da čovjeka potpuno zasićuje, da u njemu ne ostavi nikakvu želju za drukčijim kontaktom sa tim stvaralaštvom; znači li to da se obistinjuje Arnhajmovo predviđanje o čovjeku kojeg je televizija od logorske vatre. tržnice i arene premjestila ~u samoću zatvorene sobe u kojoj se odvija potrošnja spektakla”. Ovdje, naravno, nije mjesto za otvaranje rasprave o umjetnosti i - umjetnosti televizije. ali se može dovoljno pouzdano tvrditi da televizija ne može zamijeniti ni pozorište. ni kinematograf, ni koncertnu dvoranu itd. i to ne samo i najprije sa nekog sociološkog stanovišta, nego kao artističke medije. Bilo bi. stoga, dobro da odgovornim i mudrim traganjem pokušamo naći onu nevidljivu, a ipak postojeću među koja dijeli televiziju od ovih medija, da bismo televiziju razvijali do te međe i u okviru nje. ostavljajući pozorištu pozorište. filmu - kinematograf, slici i skulpturi - paviijon i galeriju; zadržavajući za sebe (ili uzimajuči) samo опај dio koji je televiziji primjeran. Pri tome ne bi bilo dobro misliti da bi trebalo da to televizija čini iz nekakvih sentimentalnih razloga prema ovim međijima, nego iz odgovornosti prema ovim umjetnostima čije značenje u životu i, posebno. čuvstvenosti čovjeka valja i dalje njegovati, iz odgovornosti prema čovjeku - prije svega. Televizija je bez sumnje najatraktivniji medij komunikacije informativnih sadržaja i komunikacije uopšte. Ali, nije jedini. U sistemu informisanja. kakav je naš, u kojem nema motiva za konkurentske odnose među medijima, nema ni razloga da jedan od njih teži da se razvija bez obzira na druge. da sam zadovoljava sve interese i potrebe čovjeka za informacijom i komunikacijom. Naša težnja da televizijom pokrijemo cijeli dan. da pružimo čovjeku sve što smatramo da tangira ili može da tangira njegov interes i privuče njegovu pažnju, da stalno i sve agresivnije podstičemo njegov interes prema televiziji izraz je ne samo suprotnog shvatanja, nego i nerazumijevanja komplementarnih prednosti pojedinih medija - televizije, radija i štampe. Ovaj problem postaće još akutniji ako ikada dode do primjene novih mogućnosti televizije kao što je TELETEKST sistem itd.. o čemu bi pri promišljanju razvoja i budućnosti trebalo voditi računa. Uz ovo valja naglasiti da se

54