RTV Teorija i praksa

Dr Mario Plenkovič

SUŠTINA SAMOUPRAVNE TRANSFORMACIJE TELEVIZIJE U JUGOSLAVIJI

U Posljednjih nekoliko godina svijest o temeljnoj preobrazbi sistema javnog komuniciranja je postala dominantna, tako da danas više nije potrebno dokazivati nužnost te preobrazbe. Danas, kad se već nalazimo pred konkretnim programskim i organizacijskim problemima samoupravnog konstituiranja javnog komuniciranja, treba nam više operativnih prijedloga, tj onih prijedloga i analiza koje pokazuju puteve i načine samoupravnog konstituiranja novina, radija i televizije. Kako se u tom revolucionarnom procesu, svjesno ili nesvjesno, provlači jeđna kvazisamoupravna koncepcija masovnog komuniciranja (tzv. neoprosvjetiteljstvo). nužno je na svim razinama razobličiti tu u biti neoetatističku koncepciju koja umjesto biti mijenja samo terminologiju i ruho. Kako prepoznati tu koncepciju i kako je razlikovati od istinske samoupravne koncepcije javnog komuniciranja? Neoetatistička koncepcija masovnog komuniciranja se uglavnom izražava ovim i sličnim stavovima: „Treba učiniti sve da informacija prodre do neposrednih proizvođača”. „radnike i s'iroke slojeve društva treba informirati”, ~s informacijom valja prodrijeti u svaku kuču, tvornicu i društvenu organizaciju” itd, Neupučenim čitaocima može izgledati da ove fraze stvarno izražavaju bit samoupravne transformacije javnog komuniciranja, ali su one suštinski antisamoupravne jer i dalje radnike, narodne slojeve, slušaoce i čitaoce ostavljaju u pasivnoj poziciji da budu samo - informirani. Istinska samoupravna preobrazba javnog komuniciranja smjera na revolucionarnu izmjenu subjekta informiranja i umjesto dosadašnjih foruma, grupa i institucija, koji su bili jedini subjekti mformiranja, postavlja radnog čovjeka, samoupravljača u srediste procesa informiranja. Shvaćajući tu bitnu poziciju samoupravnog konstituiranja sistema javnog komuniciranja, T.Kurtović je s pravom upozorio da se samoupravno