RTV Teorija i praksa

reformiranje javnog komuniciranja ne može svesti na povećano pisanje o „malom” čovjeku. Suprotno tome, „moramo omogućiti da naš radni čovjek neposredno utiče na sistem informisanja” l , tj, da iz pasivnog statusa recipijenta prijeđe u status komunikatora, kreatora informacija i samoupravljača koji u tribinama masovnih medija razmjenjuje svoje informacije s drugim radnim Ijudima i tako na bazi konsenzusa. usuglašavanja stavova i sporazumijevanja ostvaruje istinsko jedinsb'o radničke klase i cijelog društva. S tim u vezi ističe i dr P.Novosel da se u nas još uvijek „uopčeno zahtijeva da komuniciranje i informiranje bude istinito. potpuno, javno i eventualno pravodobno, a da se nikad pobliže ne određuje što ta istinitost, potpunosti javnost znače”. 2 Kako ističe dr D. Stojiljković, „takav celovit koncept sistema informacija kao osnove upravljanja i odlučivanja. pa u krajnjoj liniji i punog. razvijenog samoupravljanja - nije kod nas još stekao pravo građanstva”. 3 Kad se sve to ima na umu, očito je da je glavna linija koja razdvaja samoupravni sistem javnog informiranja od svih oblika klasnih i etatističkih sistema javnog informiranja položaj radnog čovjeka. Naime, dok god radni čovjek ostaje objektom informiranja, tu nema i ne može biti riječi o samoupravnom sistemu javnog informiranja. Samoupravni sistem javnog informiranja počinje onoga momenta da egzistira kad radni čovjek ovlada tim sistemom i postane subjekt javnog informiranja koji zajedno s drugim samoupravljačima komunicira putem sistema javnog informiranja i u tom procesu komuniciranja međusobno razmjenjuje, kreira i ispravlja vlastite informacije. Za sve vrste klasnih sistema informiranja osnovna je karakteristika indoktrinacija, prosvjetiteljsti'o, nametanje stavova vladajućih slojeva putem posredovanja specijalno odabranih i priređenih poželjnih informacija. I u tim društvima vlast nad procesom informiranja označava i vlast nad Ijudima. Posve suprotno tome, osnovna je karakteristika samoupravnog sistema javnog informiranja da je on javna tribina, zajedničko vlasništvo svih radnih Ijudi, na kojoj se stječu sve vrste informacija, medusobno uspoređuju, omjeraju na bazi logičke analize i opće društvene svrsishodnosti, U svim klasnim sistemima javnog informiranja informacija se tajno

i T.Kurtović, Informisanie u sociialisličkom samoupravnom društi'u. Beograd. 1977. str. 54.

2 P.Novosel. Delegatsko informiranje . Zagreb, 1977. str. 58. 3 D.Stojiljković. Društvo i informacije. Beograd. 1975. str. 167

32