RTV Teorija i praksa

MODEL SAMOUPRAVNOG KONSTITUIRANjA TELEVTZIjE

Temeljni komunikacijski procesi bi u mikroteleviziji osiguravali proces usuglašavanja informacija i stavova radnih Ijudi na razini njihove radne i lokalne organiziranosti, dok bi mezotelevizija odražavala i izražavala interese (i informacije) regija. Makrotelevizija bi odražavala nacionalnu i zajedničku razinu usuglašenosti informacija svih naroda i narodnosti SFR Jugoslavije kao zajednice zbratimljenih i ravnopravnih građana povezanih temeljnom karakteristikom da se sva prava pojedinacs zasnivaju na radu i stvaralaštvu koristeći se proizvodnim sredstvima kao društvenim vlasništvom (a ne državnim ni pojedinačnim). i il. Ovo je, dakako, samo jedan od mogućih modela samoupravne transformacije televizije. Zadatak je svih komunikologa i praktičara koji rade u organizacijama javnog komuniciranja da što prije prijeđu na tzv. unutrašnju (novinarsku, komunikacijsku informacijsku) transformaciju sredstava masovnog komuniciranj: u skladu s potrebama samoupravnog društva. Kao što je več istaknuto, opće odluke (političke, komunikološke, sociološke itd.) več su izborene. Međutim, još uvijek se ne naziru praktični potezi u smislu transformacije sistema masovnog komuniciranja. Koliko mi je poznato, mi se svi još uvijek nalazimo u fazi preoblikovanja samoupravnih akata o unutrašnjoj organizaciji, dok redakcije i dalje rade na principima stare komunikacijske tehnologije. Smatram zato da bi u sadašnjoj etapi realizacije samoupravnog sistema javnog komuniciranja trebalo početi od konstituiranja savjeta (ali na svim razinama, a ne samo na razini cijele organizacije) i, što je još važnije, na preobrazM redakcije. Jer bez pronalaženja modusa da građani budu aktivni komunikatori ostajemo bivstveno na pozicijama starog komunikacijskog sistema. Aktiviranje građana u svim fazama kreiranja informacija - to je kamen kušnje u afirmaciji našeg sistema samoupravnog komuniciranja.