RTV Teorija i praksa

Ivana Stefanović

ULOGA MUZIKE U RADIO-DRAMI

Rađio je medij zvuka. Sve što se izražava, pored sadržajne ima i zvučnu vrednost Ako je, s druge strane, muzika današnjice otišla tako daleko da se služi šumom, zvukom samim po sebi, konkretnim ili „proizvedenim”, kao i vanmuzičkim elementima, onda je moguće izvesti zaključak da je radio muzikalni medij, posmatrajući, naravno, veoma široko i pojam i zaključak Јег šta bi drugo bilo izabiranje spikerskog glasa, recimo, do traženje izvesne muzičke konotacije? Šta bi drugo bilo slaganje muzičkih blokova do komponovanje veće celina iz malih delova? Ma koja i kakva celina koja se samo čuje i razume je i muzikalna celina. Ona ima svoje zakonitosti koje su paralelne sa muzičkim, kompatibilne sa njima. Radio-drama, kao režirana, dakle komponovana cehna, zbog svoje upadljive sadržajno-zvučne strukture izrazito је najbliža muzikalnoj, mu;ičkoj. Ona najčešće potrebuje i podrazumeva produbljavanje svog zvučnog valera - zvukom samim. Očekujem da ovo brzometno spuštanje sonde do teme o kojoj je ovde reč može da bude jasno i usvojivo. Јег, sve što imam da kažem o muzici u radio-drami zasniva se na ovom odnosu, na ovoj uslovljenosti. Na tome da intimno ne držim do deljenja i razdvajanja muzike od zvuka, zvuka od reči, reči od sadržaja, sadržaja od smisla i misU, več naprotiv, do tvrdnje da su ovi pojmovi bUski i međusobno povezani. Ponavljam, naročito onda kada se samo čuju. Muzika koja se koristi u radio-drami, naročito danas, tim manje treba da ima osobine aplikacije, dođatka, prelaza ih „zavese kako to predlaže tradicionalni koncept Ona treba da postane deo govorno-smisaone forme, dakle, njen nerazdvojivi, nerazdeljivi paralelni tok. MisUm da mogu tvrditi da je ovakav način čitanja teksta usvojen danas od kompletne ekipe koja se bavi radio-dramskom produkcijom, a koja ukijučuje pisca, dramaturga, reditelja, glumca, ton-majstora i, naravno, muzičara. Pokušaču sada da iz nekoliko uglova osmotrim vezu tekst zvuk na radiju. Ovo sagledavanie nema pretenziju da

30