RTV Teorija i praksa

које se aluzije odnose. Televizijski programski savjeti i redakcija su „uvidjeli” da su pogrešno procijenili stepen kritike u seriji i odlučili su da prekinu njeno dalje emitovanje uprkos činjenici Sto je na snimanje utrošena ogromna suma novca (u štampi su pominjane milijarde dinara). Ovaj primjer govori da ne postoji pravilo po kojem se redakcije mogu upravljati u sondiranju kulturnih potreba i ukusa publike, pošto se radilo o istoj redakciji, scenaristi i televizijskom centru. S druge strane, to govori da u istraživanjima efekata i dometa televizijskog medija treba voditi računa i o karakteru naroda, njegovim kulturnim sistemima, nacionalnim osobinama i sl. U slučaju našeg auditorija ovo su dosta protivrečne situacije, јег su skoro svi jugoslovenski narodi poznati po svojoj duhovitosti, spontanom lansiranju viceva i na svoj račun - što je takođe vid svojevrsne kritičnosti. Nacionalni karakteri i kuitura prijema programa su dakle činilac o kojem neprekidno treba voditi računa i prihkom pravljenja i emitovanja određenih sadržaja. To je naročito važno danas kada je razmjena programa između raznih svjetskih centara tohko intenzivna da može izazvati ozbiljna vrijednosna raslojavanja i nesporazume ako se o tome ne vodi računa. Poznati istraživač televizije Hilda Himelvajt iznosi čitav niz primjera iz zemalja u razvoju i razvijenih zemalja u kojima djelotvorna nastava ргеко radija iU televizije unosi čak i napetost u društveni sistem. U Soma Uji, na primjer, podučavanje ргеко radija o higijeni i potrebi raznih oblika imunizacije stanovništva bilo je veoma djelotvorno, ~aU zbog malog broja raspoloživih sredstava ovo je iznurilo društveni sistem. Slično tome, od male je vrednosti raditi na tome da Ijudi postanu učeni ukoliko se ne obezbede potrebne knjige po završenom televizijskom kursu. Ako se to ne učini oni će postati .propali učenjaci'”. Ona navodi i primjere istraživanja televizije kao predmeta istraživanja ili instrumenta za bolje razumijevanje procesa učenja. U tom smislu je u Nigeriju pozvana ekipa antropologa da prethodno prouči način mišljenja, upotrebu jezika i tipove onih primjera koji prethode izumu instruktivnih programa. Ti stručnjaci su u Nigeriji bili suočeni sa problemom podučavanja geometriji, pojam pravougaonika pokazao se težak za objašnjenje budući o =•. stanovnici ovog kraja vide samo nekoliko pravougaonih form; u svojoj neposrednoj okolini - pošto su njihova boravišta kružnog oblika.’

3 Hilda Himelvajt, Edukativna televizija, sistem obrazovanja i društvene nauke, „Treći program” br. 38/78, str. 820 i 822.

44