RTV Teorija i praksa

slučaju nama su sasvim razumljive aluzije i dvosmislenosti tobože priglupog seljaka koji je došao da tuži jazavca „slavnom sudu” i „glavatoj gospodi”. One su poslužile kao dobra nadoknada za očajno stanje bosanskog seljaka u vrijeme austrougarske vladavine s jedne, i ogromne moči ali i objektivne gluposti „glavate gospode” s druge strane. Identifikacija gledališta zasnovana je prevashodno na latentnim porukama pisca, mada se radnja formalno odvija po strogim propisima suda, po paragrafima birokratizovane državne mašinerije jedne evropske imperije u zabitim bosanskim selima Kompenzacija očajnog stanja tih likova koje simpatišemo postiže se isticanjem britkosti duha, intehgentnim otporom i sposobnošću da se ismijavaju jači i moćniji u društvenom smislu. Medutim, kontakt televizijskog programa i pubhke ргеко humorističkih ih drugih višesmislenih sadržaja često može biti protivrečan. Naročito kad se radi o savremenim temama u kojima se mnogi hkovi mogu prostim poređenjem ih namjernim asocijacijama prepoznati. Ako su ti likovi iz uticajnijih sfera onda dolazi do napetosti ili otvorenih razilaženja televizijskih redakcija i apostrofiranih sfera. Tako je, na primjer, Televizija Zagreb pripremila veoma uspjelu seriju iz zamišljene radne organizacije, želeči da se kritički izjasni o nekim slabostima naše samoupravne svakodnevice. Prvi dio serije Punom parom primljen je izvanredno. Bavio se dosta delikatnim pitanjima samoupravnih odnosa, korupcije, pohtikantstva u radnim sredinama, kortešenja, karijerizma itd. Ta kritičnost je bila ispod granice tolerancije onih na koje se mogla odnositi, a s druge strane popunjavala je očitu prazninu aktuelnih tema na televizijskom mediju. Ona je omogućavala identifikaciju najšireg auditorija sa junacima serije koji su se borili za dobre odnose u kolektivu pa makar bivah i izigrani, omogučavajući povremenu identifikaciju gledahšta i sa obično kontroverznim direktorima i drugim rukovođiocima sindikata, partijske organizacije i sl. Kompenzaciju smo doživljavali sugerisanom porukom: pa takav je i život, treba se pomiriti s tim. Dobar prijem serije Punom ратот podstakao je redakciju da tokom 1980. godine napravi drugi dio, odnosno njen nastavak. Međutim, već poshje nekoliko emisija iz sindikalnih rukovodstava upućene su oštre kritike seriji, sa primjedbom da se karikiranjem samoupravnih odnosa i sindikalnih rukovodilaca izmišljene radne organizacije ,Д|јса” imphciraju takvi odnosi i u našem društvu u cjelini. Očigledno je da su latentna značenja serije prešla kritičnu tačku do koje su skrivene poruke mogle biti tolerisane u onim sredinama na

43