RTV Teorija i praksa

razmišlja, stvara dileme, pokreče rasprave ili čak oponira! Pojedinac, grupa, u svojoj svijesti treba da se identifikuje sa kolektivom, klasom, sa onim što je opšte, oficijelno, javno. Sve što je izvan tog okvira, u najmanju ruku je nepoželjno, a lako se može okvalifikovati i kao neprijateljsko. Zato nije čudno što pojedinac, pozvan na javnom skupu da se izjasni, citira napamet naučene citate iz djela velikog vođe, niti je pakosni vic ono „ја se ne slažem sa svojim mišljenjem” poslije izjave da se slaže sa mišljenjem rukovodioca i insistiranja da kaže svoje mišljenje. Ovakvo poimanje svijesti, mišljenja, javnosti ima sasvim realne osnove u datom društvenom kontekstu i istorijskom odsustvu demokratskih tradicija u tim društvima, Socijalistička društva, nastala na drugim i drukčijim istorijskim i društvenim podlogama, imaju razvijenije i složenije pojmove demokratije, javnosti i drugih kategorija relevantnih u poimanju javnog mnenja. Naslijeđene tradicije parlamentarizma i drugih demokratskih institucija, široko zasnovan sistem obrazovanja i razvijene kulturne institucije, rasprostranjenost štampe i drugi relevantni faktori, več sami po sebi predstavljali su mnogo povoljniju startnu poziciju za evoluciju ne samo socijalističkih institucija već i ideološko-političkih shvatanja i tretmana kategorija i pojmova koje ovde razmatramo. Istina, i ovde je postrevolucionarni period uticao na zadržavanje manje ili jače doze podozrenja prema pojmu javnog mnenja i uglavnom ga izbjegavao, ostavljajuči nauci da ga tretira na uskom području teorijskih razmatranja, a negdje i da razvije institucije i metode empirijskog istraživanja. U ovim društvima u širokoj je primjeni pojam „socijalistička demokratija” koji uključuje i one kategorije koje u drugim sistemima označavaju pojam javnog mnenja. Političko distanciranje od pojma javnog mnenja je razumljivo, јег realne društvene osnove ne pružaju elemente za prihvatanje građanskog poimanja javnog mnenja, a ni tekuće političke potrebe ne iniciraju uvođenje ovog pojma u politički rečnik S druge strane, neizbježna je u večoj Ш manjoj mjeri prisutnost teorija o identičnim opštim i posebnim interesima, beskonfUktnom društvu, teorija o avangardi, o monopolu zastupanja klasnih interesa, a u tom kontekstu i teorije o mass media kao transmisijama, o kolektivnoj svijesti i tome podobnim kategorijama. I ovde je očit proces evolucije koja se kreče u pravcu dezaUjenacije duha i Učnosti što potvrđuje i stalno prisutan pojam „demokratizacije” u poUtičkom rečniku. Da U če se u tom kontekstu pojam javnog mnenja reafirmisati,

151