RTV Teorija i praksa

označava taj razvijeni sistem istraživanja i formiranja odnosa sa publikom, u kojem se razvijaju i posebne naučne discipline (sociologija javnog mnenja, komunikologija, psihologija potrošača, marketing) sa novostvorenim pojmovnim aparatom i mnoštvom manje ili više funkcionalnih teorija (feed-back, opinion leaders, lobby itd.)- Sve to jako mnogo košta, ali centri moći koji to plaćaju smatraju da se taj novac ne troši uzaiud. Oni svakako znaju da kalkulišu i odmjere gdje im se isplati neki trošak. Ako je ovo kratko razmatranje dovoljno za zaključak, onda možemo konstatovati da smo naišli na teško spojive protivrječnosti: bujice proizvoda mass media nisu cjelovito javno mnenje; važan dio javnog mnenja je tamo gdje se izlivaju te bujice - u glavama pojedinaca; centri moči posjeduju mass media da bi oblikovali javno mnenje; isti ti centri uporno provjeravaju djelovanje svojih mass media ispitujući javno mnenje. Ova prividna zbrka je puna sasvim skladnih protivrječnosti koje u svom jedinstvu dobro funkcionišu. Na žalost, ovaj zaključak nam ne pomaže da pojam javnog mnenja privedemo nekoj definiciji. Pogledajmo sada kako se formira pojam javnog mnenja na drukčijim društvenim osnovama, u socijalističkim društvenim sistemima. Ideološka i politička konfrontacija prve socijalističke države sa buržoaskim i kapitalističkim svijetom imala je posledice i u onoj oblasti u kojoj se javlja javno mnenje. Pojam javnog mnenja bio je proskribovan, a nauke koje su ga tretirale - sociologija, politikologija - označene kao buržoaske. Umjesto nepoželjnog i nepotrebnog pojma javnog mnenja, upotrebljavani su pojmovi „klasna svijest”, „kolektivna svijest” koji su označavali ideološki projecirana mišljenja i ponašanja. Naglašavanje klasnog i kolektivnog i označavanje svijesti kao sfere u kojoj se manifestuju mišljenja i stavovi, ima sasvim logična pojmovno-kategorijalna značenja. U datim društvenim okolnostima (revolucija i postrevolucionarni period) klasa, kolektiv, zajednica imali su predominantan značaj, nasuprot pojedincu koji je bio izvan vidokruga tekućih ideološldh i političkih potreba i predstavljao ranemarljivu veličinu u novostvorenom sistemu vrijednosti. Pojam svijesti je takođe bio predominantan u odnosu na pojmove koji označavaju ponašanje, odnosno iskazivanje svijesti, javnu riječ, javno iskazano mišljenje, ponašanje koje iskazuje stav, raspoloženje, mišljenje. Pojedinac, grupa - kolektiv treba da formira svijest onako kako se to oficlfelno sugerira i očekuje, a ne da o tome

150