RTV Teorija i praksa

terminologiji, a ni u normativnim i deklarativnim aktima. Neke kategorije iz kompleksa ovog pojma su ne samo prihvaćene već i jako naglašene, pa i normativno obrađene i razrađene. Institucija javnosti rada svih nosilaca društvenih poslova je ozakonjena. Pravo na informisanje i čitav kompleks javnog informisanja razrađeni su i normirani od ustava do pravilnika u osnovnim organizacijama udruženog rada. Sloboda zbora i dogovora, sloboda štampe, sloboda udruživanja i sve Učne slobode relevantne za izražavanje mišljenja - mnenja, su deklarisane i ozakonjene. Na ideološkom, poUtičkom i normativnom planu, stvoreni su povoljni uslovi za konstituisanje i iskazivanje razUčitih pojedinačnih, grupnih, intitucionalnih mišljenja i stavova. Poseban domet i doprinos razvijanju pojmova u kompleksu javnog mnenja predstavlja teorija ravnopravnih subjekata u javnom informisanju, primijenjena u odredbama deklarativnih i normativnih akata. Suština ove teorije je da u samoupravnom socijaUzmu ne treba da postoje subjekt i objekt informisanja, več da su svi učesnici u informisanju ravnopravni subjekti. Ovde nečemo razmatrati ovu teoriju - to nije predmet ovog rada. Ali ne možemo ostati ravnodušni kad o njoj govorimo. Kao savremenici, teško sagledavamo mogučnosti njene praktične realizacije, aU naslućujemo njen veliki značaj več u tome što je afirmisana i prisutna u našim shvatanjima. Možda nećemo pretjerati ako kažemo da je ona u ovom trenutku isto toliko značajna koliko je u feudalno doba bila teorija da se svi Ijudi rađaju slobodni i ravnopravni. A svakako nećemo pretjerati ako kažemo da je to izvanredan kvalitativan skok u odnosu na do juče važeču, jednostavnu i übjedljivu i poražavajuću teoriju transmisija. I ovde čemo pokušati da anaUzom prakse valorizujemo kategorije javnog informisanja u samoupravnom društvu pa da dobijeni rezultat dovedemo u vezu sa pojmom javnog mnenja, U procesu javnog informisanja u samoupravnom socijalizmu polazimo od pretpostavke da kroz institucionalizovane oblike (organizacije SSRN, mjesne zajednice, SIZ, udruženi rad) svako može da izrazi svoje stavove i interese, da se oni tu dokraja iskazuju i iscrpljuju. Dalje se ti stavovi i interesi razrješavaju u normiranim procedurama па razhčitim nivoima demokratskog odlučivanja. Sve je to javno, podliježe obavezi javnosti. Odsutna je pretpostavka o postojanju stavova i interesa koji neče biti javno izraženi (sitnosopstvenički interesi, lokalizam, partikularizam, dominacija, politička opozicija, nacionaUzam itd.). Pretpostavlja se da nema takvih suprotnih, oponentnih

153