RTV Teorija i praksa

stavova unutar vitalnih tokova svatadašnjice koji se ne bi mogli javno iskazati, da se svi oni mogu apsorbovati i usmjeriti u organizovane, normirane, javne procedure. A ako takvih stavova i interesa ima izvan očekivanih okvira, onda se oni mogu samo javno napasti i osuditi kao neprihvatljivi i neprijateljski. Problem kvalilikacije izraženog stava i interesa u praksi se ne javlja. Ali javlja se problem pasivnog odnosa, nezainteresovanosti i nepoznavanja pravog raspoloženja i opredjeljenja pojedinaca i grupa. Pojedinci i grupe izvanredno dobro ocjenjuju šta može i šta im je u interesu da se rješava javno, institucionalizovano, a šta ne (stereotipi ponašanja). Ono što ne može - to nije za javnost ne iskazuje se i ne ispoljava da ne bi došlo pod udar i pretrpjelo osudu. Za takav interes traže se i nalaze putevi i načini širenja mišljenja i stavova koji će ići u prilog realizaciji neispoljenog interesa bez javnosti i legalnih procedura. Otuda pojave čaršije, korupcije, veze, klanova, rješavanja u kuloarima i na sijelima i drugih oblika ilegalnog djelovanja pojedinaca i grupa. Ovaj način djelovanja poznat je svim nivoima. On se može identifikovati kao neiskazano mnenje, mnenje koje izbjegava javnost ili koje posredno djeluje na javnost - zavisno od izbora metoda koji mu je prikladniji. Ovakvo djelovanje van insiticionalizovanih, javnih oblika, izloženo је oštroj javnoj osudi foruma i nosilaca društvenih funkcija, što nailazi na podršku široke publike. Osuda sadrži i jaku dozu protesta: zašto se ne govori otvoreno; zašto postoji politička čaršija; zašto se društveni poslovi rješavaju u kuloarima i na sijelima; zar se sve to ne može iskazati javno i rješavati u društveno-političkim zajednicama, organizacijama i udruženom radu? I osuda i protesti su na svom mjestu, ali bez ikakvih efekata. Ako uočavamo ovu pojavu i ako je ona evidentna i pored svoje ilegalnosti i nejavnosti, a vidimo da traje, da je hronična, nije dovoljno da se Ijutimo i osuđujemo je, već i da je ispitujemo, upoznajemo, da proniknemo u njenu suštinu i uzroke, da otkrijemo podlogu na kojoj se održava. Cesto se bavimo preispitivanjem postojećih institucija, funkcionisanja instrumenata, metoda, organizacije - zbog dinamičnih procesa razvoja. Preispitajmo i naše pojmove i pristupe pojavama koje označavamo kao javno informisanje ili javno mnenje. Ako je evidentno ono što je javno, zapitajmo se šta stoji nasuprot njemu kao ne-javno. Da li je to samo ono što je lično, intimno, što je sloboda i pravo pojedinca ili je tu i ono što je izvan ličnog i intimnog, a što se javlja u prostoru koji nije dostupan

154