RTV Teorija i praksa

Radoslav Lazić

REŽIJA: VELIKI EKRAN - MALI EKRAN

Razgovor s rediteljem Borom Draškovićem o filmu na televiziji i filmu za televiziju Tokom poslednje decenije sve veči broj filmskih autora obraća se televizijskom mediju nudeći svoja fibnska dela širokom televizijskom gledalištu Povodom emitovanja Vašegfilma „Usijanje” kao televizijske serije „Duvanski put” iznesite svoje poglede o fenomenu filma na televiziji i filma za televiziju Sasvim je pojmljivo da reditelj, čovek koji pripada možda najmodernijoj profesiji, ne može da zaobiđe najsavremeniji medij - televiziju. Prirodno je da, kada se bavi i drugim medijima, reditelj podrazumeva i televiziju. Čini mi se da nije u pitanju prodornost i efikasnost televizije kao medija, sa ogromnim brojem gledalaca, koliko činjenica da se ono što se dešava - događa u jednom trenutku. U jednom trenu nekoliko miliona Ijudi prati film na televiziji. jedna emofcija postaje zajednička za čitav prostor. Imate osečanje da Vaš film „opipava puls čitavog podneblja”. To je ono što mi se čini privlačnim kada je televizija u pitanju. Znači- ogroman auditorij, velika prodornost televizije i munjevitost dejstva, kojom misao filma obuhvata tako široko prostranstvo. Postavlja se pitanje kako film kao umetnost može posredstvom televizije da ostvaruje recepciju u tako heterogenoj publici kao što je milionski televizijski auditorij? Mislim da je film lepljiva umetnost Celokupna struktura filma prodire u gledaoca. Upravo mu pogoduje tretman kakav mu daje televizijsko gledalište. Film mora biti sam sebi tumač. On treba da obuhvati gledalište. Ako je jedan film dobro režijski vođen on mora dobro voditi i gledaoca. Današnji gledalac je veoma darovit i zato što, gotovo od rođenja, osobito savremeni mladi gledalac, prati aktivno televiziju i njena izražajna sredstva, Dobro je pripremljen. Reditelj mora da računa da njegovo filmsko delo samo sobom govori, sopstvenim jezikom, svojom metaforom i svojim đramskim nabojem: energijom.

209