RTV Teorija i praksa

kinoteke. Radi se znači o strogo „kontrolisanim” emisijama, tematski čvrsto zaokruženim, u kojima gotovo da se ne događaju promašaji, njihovo funkcionisanje se odvija na planu zamišljenog konteksta i kontinuiteta, što je sigurno značajno kao iskustvo kojeg bi televizija trebalo češće da se drži. Јег samo tako dobro vođeni i smišljeni ciklusi mogu da uspostave sa gledaocima pravi kontakt, da nepogrešivo deluju i imaju osmišljen kontinuitet koji pleni. DOMAĆI FILM Ne ulazeči u to koliki je pojedinačni doprinos naših televizijskih centara u kreiranju (ili promašajima!) pojedinih filmskih ciklusa, shema i programa - već posmatrajuči filmski repertoar na televiziji globalno - nameče se jedan zaključak; naime, naša televizija daje zavidan broj fihnova! Kao možda nijedna evropska televizijska mreža. Možda je u ovom trenutku izražen kvantitet, a kvalitet programa i repertoara zapostavljen međutim, neosporna je pozitivna tendencija učestalosti prikazivanja. Kada je reč o domačem filmu, stvari stoje veoma loše, gotovo da se - kada bi se domača produkcija postavila u odnosu na stranu - o nekom i minimalnom procentu zastupljenosti ne bi moglo govoriti! Zašto je to tako, za sada je otvoreno pitanje: verovatno da se radi o nesporazumu na relaciji TV redakcija - fiimski distributeri naših filmskih kuća, ih je možda razlog neko programsko pitanje, odnosno stav redakcija prema domaćoj kinematografiji. Bilo kako bilo, domačeg filma nema. Televizija bi morala da povede više računa o tome: najpre, istorija naše kinematografije je nedovoljno reprezentovana! Čemu onda na repertoaru jedan Goran Marković, Paskaljević, Zafranović?! Dokle god ne budemo upoznali nacionalnu istoriju kinematografije, nećemo značajnije moči da upoznajemo ni savremena dela mladih autora. S druge strane, čini se da televizija sve bolje funkcioniše na koprodukcionom planu: njeno učešće u proizvodnji filmova je osetnije i to je svakako pozitivna tendencija, a tu se krije, barera posmatrajuči slična kretanja u svetskom filmu - donekle i budućnost filma, pa i same televizije kada je o filmskoj proizvodnji reč. I kada bi se govorilo o eventualnoj inferiornosti televizije u odnosu na bioskopski film, mislim da bi već trebalo da budemo blaži u tom pravcu: jer, baveči se proizvodnjom filmova

225