RTV Teorija i praksa

zemlje i da se kod nas problem ispoljava kao teži na drugoj strani: nedovoljno razvijena industrija; vrlo bogata ali nepredvidljiva mašta sa puno diletantskog u sebi; zaostajanje na profesionalnom i tehničkom nivou u odnosu na naše konkurente. Dakle, čak i bez preciznih statističkih podataka kojima bismo utvrdili tačku prelaska „potrošnje” filmova iz velikih sala u privatne domove jasni su uticaji koji su doveli do izmena u načinu ove „potrošnje”. Navodimo: promene navika unutar porodica i u društvenom životu; fenomene koji su se javili kod nas sa zakašnjenjem od više godina u odnosu na razvijenije industrijske zemlje, a da se nismo koristili „predviđanjem” u svrhu preduzimanja neophodnih mera. Imajuči sve ovo u vidu isto tako je jasno da film nikada nije u toj meri tražen i da ga publika nikad nije toliko gledala. Da K je bilo razumno misUti da če jedino Ita Uja ostati van kretanja koja su uočena u drugim, shčnim, zemljama? Da bismo dobiU kompletnu sUku situacije trebalo bi znati da u Ita Uji više nego u bilo kojoj drugoj zemlji sUčne gustine populacije i nivoa industrijaUzacije, sistem distribucije filmova u salama pati od onoga što se zove „cenzura tržišta”, što je, u stvari, izvestan organizovan, određen „spisak filmova”. Kod nas su favorizovane zemlje i filmovi iz SAD, Francuske i, svakako, Ita Uje, dok je zanemarena iU nepoznata proizvodnja tri četvrtine sveta. Iz najpoznatijih zemalja dolazi nam ono što je konformističko, što je u ceUni, u čitavom svetu, poznato kao uspešno. Sve ovo uz pozivanje na „ukus publike” kojoj, navodno, da bi se izbegao svaki nesporazum iU nezadovoljstvo, nikako ne treba ponuditi nešto nepoznato iz straha da ne posumnja u ono što joj se kao poznato neprekidno iznosi na „tržište”. Kao da bi širi izbor negativno uticao na količinu i kvaUtet saznanja? PoUtika „пе znati” automatski vodi sve većem i trajnijem neznanju - sve dok nova saznanja ne postanu neizbežna, Tada nastaje najgori momenat - momenat u kome trijumfuju nedostatak radoznalosti, konformizam i dehumanizacija. DOPRETI DO PUBLIKE Što se tiče odnosa televizije i filma u Ita Uji recimo odmah da televizija legitimno ostvaruje prednost, emitujući filmove koji su, uglavnom, loše prošU u tradicionalnoj distributerskoj mreži. Televizija ima pravo i dužnost da u krizi poseta bioskopskih sala naročito insistira na filmovima koji se obično

242