RTV Teorija i praksa

nećemo insistirati, mogao bi da nas zavede na pogrešan put, je strah da se „рогика”, struktura ili način izražavanja, psihološki menjaju kada se promeni veličina ekrana sa koga se film gleda. Dakle, iako postoje objektivne razlike kao i u odnosu između bioskopske i televizijske publike, one nisu dovoljno ozbiljne da bismo se odrekli neophodnog i dragocenog rada na propagandi filma. Podsticaj kvalitetu italijanske filmske proizvodnje ostvarila je televizija emitujući filmove koje je publika trebalo da vidi, a u periodu krize ih ne bi videla, ali i na jedan drugi, fundamentalni način; sopstvenom proizvodnjom umetničkih filmova. Prvi televizijski filmovi potiču iz 1966. godine: Dozivljaji sa riiora i sa obala Bruna Vailatija, Sveti Franja Asiski Lilijane Kavani iz 1967, Crveni trougao iz 1968, Odisej Franka Rosija, serija Svet Pirandela u pet epizoda Luiđija Filipa, šest epizoda Priče maršala Marija Landija, trinaest epizođa Porodica Benvenuti Alfreda Đanetija. Ali pravi napredak u pogledu kvaliteta datira 1969. godine filmovima poznatih autora, emitovanih jedne večeri ili u više epizoda, za koje je televizijska produkcija bila specifično i originalno iskustvo: Dela apostola Roberta Roselinija ili filmovima koji su u televiziji našii novu, različitu od kinematografske, mogućnost proizvodnje a da tim postupkom nisu izgubili tehničke, kvalitativne i izražajne karakteristike; Oni hoji ponovo dobijaju Ermana Olmija, Dnevnik jedne šizofreničarke Nela Rizija, Anketa Đanija Amika, Olimpija prijateljima Adrijana Apre. Televizijska proizvodnja ne zahteva garantovani finansijski uspeh, kao što je to slučaj sa kinematografskom proizvodnjom, ona nudi značajno šire mogučnosti izbora tema i načina izražavanja. Nemajući obavezu da pokazuje „kreditna pisma' vlasnicima sala, ovakva proizvodnja nije primorana ni da angažuje čuvene glumce koji traže visoke honorare. Televizijska proizvodnja filma - radi, ipak, sa dosta ograničenim sredstvima. Ali, televizijska produkcija je i idealno sredstvo za uvođenje novih autora koji se u sve kinematografije uvek sporo i teško probijaju. Ove karakteristike televizijske proizvodnje filmova ostale su skoro nepromenjene već petnaest godina i omogućile realizaciju dela koja su značila datume u istoriji filma, u istoriji društva, a ponekad i u istoriji umetnosti. Dovoljno je da se podsetimo, ne želeći da budemo iscrpni, izvesnih naslova: 1970: Strategija pauka Bernarda Bertolučija, Klovnovi Federika Felinija, Sokrat Roberta Roselinija.

244