RTV Teorija i praksa

Nastojao sam da mi se da jasan odgovor: čijeg i kojeg političkog trenutka? Urednik-komunista uskratio je odgovor piscu-komunisti. Između savesti i idejne opredeljenosti ostao sam pri übeđenju da nas, urednika i mene, međi različit idejni pristup životu. Urednika odabiraju i postavljaju na radno mesto razni društveno -samoupravni forrimi, a biti pisac je najličniji izbor za koji se neko „opredeljuje” ili za kojim „teži”. Urednik je društveno nadležan - pisac nije. U takvom odnosu postavlja se pitanje: u kojoj meri i do kog stupnja urednik može da u ime društva izoluje pisca, a da društvo, pri tom, nema uvida u njegovo stvaralaštvo - rad. Zatim, kome pisac da se obrati posle takve izolacije? Društvu? Kako? Pa ipak, recimo, da je Marijan Matković urednik na nekoj od naših televizijskih ili radio-stanica drame bi mi se izgleda, snimale. Dakle, ima nečeg i u samim ličnostima koje dolaze na urednička mesta u takvim institucijama - ličnostima koje sopstvenu prazninu i idejno-stvaralačku nedozrelost, snagom funkcije koju poseduju, unose i prenose u prostore društva. Mislim da je vreme i da smo društveno stasali za razgovore i o ovim pitanjima. Važno je to pokrenuti i zbog pisaca, i zbog auditorija i zbog nekih koji rade u pomenutim institucijama. Važno je, dakako, najviše zbog onih koji grlato izjavljuju da nemamo savremenu dramu. Ako pisac izuzetno želi da kontaktira sa društvom, može da „stvori” sadržaje koji će da „prođu” i da ga „potvrde”. Pribegao sam i takvom načinu pisanja kada sam napisao radio-dramu Majstor u Kaselu koja je, u kračem vremenu, tri puta emitovana. Glavna ličnost drame je Hans Herman Vajer, zapadnonemački varalica. Ali - kakav sam ja to pisac koji koristi novinski člančić iz naše štampe da bi pisao o belosvetskoj varalici, a zanemaruje domaće koji su mu i bliži, i poznatiji, i razumno je, srcu više prirasli! Ali sa Vajerima i Hamletima lakše ide nego sa Milojicama. E pa zašto onda da se ne vajerišemo i hamletišemo kada se uz njih i honorišemo i popularišemo?! Nudim li ja to radiju i televiziji nešto iz „treće ruke”, nešto što vas podseča na... neke varalice sa strane, prepoznatljive i u našoj stvarnosti? Ili skrečem vašu pažnju na besmisao, korupciju, idolatriju, društvenu srozanost - tamo negde? Bilo kako, Vajer nije Milojica, a Kasel nije Kragujevac. A taj „tuđi i daleki svet” pun je lopova, prevaranata i hohštaplera.

252