RTV Teorija i praksa

A.Š.; Ipak ste mnoge stvari, verovatno, zbog televizije propustili? AM.: Kada čovek uradi dve kazališne postave za godinu dana to je već dovoljan rad, ali na televiziji se radi brzo, mogu i pet emisija za dan da snimim. Idučeg meseca režiram šesnaest emisija, ali kazališna predstava mi oduzima kreativnost za celu godinu - kritički odnos prema autoru, analiza teksta, rad sa glumcima, razmišljanja o stilu i karakteru, čitalačke probe, i sve to ukupno... I rad na TV drami zahteva bar mesec dana rada, samo to. Jer drama je uvek drama, nešto određeno, režirano, a prava televizija je lajf, uživo, nenamešteno, eto to što vi sada mene pitate. Televizija sam ja, celo društvo... A.Š.: Meni se čak čini da televizija ne trpi ozbiljne intervencije? A.M.: Smeta prerežiranost Englezi imaju veoma dobro iskustvo. Videli ste: Ja, Klaudije - divna serija. Videli ste i Sagu o Forsajtima. Sve je precizno, prekrasno. A sad recite mi jednu stvar; ko je režirao Forsajte? Ko je režirao Ja, Klaudije? Sve je to jedan stil, ne znaju ni Englezi ko je režirao - sve je to BBC. Ali, kada vidite dramu BBC onda već znate ko je režirao. A kada neko otvori televizor u pola moje emisije kaže mi: Marti, znao sam da si to ti. To vam je kao crvena slova na Novostima, u štampi. Ako ih izbrišete to više neće biti te novine. Ličnost se prepoznaje na ekranu kada je prava televizija u pitanju. Tu preciznost englesHh serija uništava ličnost reditelja. SHčno je i sa filmom. Meni je, recimo, bolji Roselini (RosselUni) od De Sike (De Sica) jer je imao i ovakve i onakve filmove, aU je svaki od njih imao jednu sekvencu koja je vredela za ceo film. A De Sika je pesnik, kod njega je sve isto. Ja više voUm režisera koji greši, aU misU da je napravio dobru stvar. U Parizu ću uvek znati ko je Averti. No, recite mi, šta misUte da U mlađi gledaju televiziju? A.Š.: Ne mnogo. A.M.: Ja misUm - skoro niko. Davno sam još razmišljao o tome da imamo običan program i dečji, aU mi nemamo nijednu emisiju za omladinu. Počeli smo bili u Ljubljani. Emisija se zvala Omladinski TV klub. Sada postoji termin ponedeljkom oko sedam. Šta mislite da mlađi trče kao ludi da stignu na emisiju? Ja bih napravio ovako program da, recimo, svakog ponedeljka naDrugom kanalu oko osam - devet ujutru počne omladinsM program i da traje ceo dan, do ponoči. Da cela Jugoslavija gleda i sluša samo ono što su omladinski problemi, zabava - ceo dan. Utorak, isto to iz Skoplja, recimo. Pa, sreda Beograd, zatim Priština, Novi Sad, nije važno kojim redom, aU

257