RTV Teorija i praksa

apatije; doprinosi da se od televizije stvori prava škola posmatranja. Teatar-događanje koristi originalne metode „filma uživo” prikazujuči svet kroz prizmu svog stava, a on se sastoji u tome da se novim izrazom ponovo postavi problem istine i mašte. Teatar-događanje doprinosi menjanju života, a ne održavanju neprihvatljivog status quo- a. Teatar-događanje podstiče punu upotrebu nesumnjivih mogućnosti televizije. Zalaže se za njeno političko angažovanje, protiv mondenskog angažovanja koje od nje stvara sredstvo izražavanja potpuno podređeno (na primer sportu) i tako je postavlja po strani značajnih događaja koji bi mogli da uzdrmaju ustaljeni red (sredstvima koja su poznata). Teatar-događanje želi da omogući „čutljivoj” većini da se izražava po svojim sopstvenim misaonim koncepcijama. Teatar-događanje pretpostavlja da izvesni događaji preneti na mali ekran imaju narativne odlike, odakle pretpostavka o „simultanoj priči” na televiziji uživo - koja, u stvari, nema ničeg zajedničkog sa bogatstvom razrađene, grad. ne priče. To su pre „nadahnuti trenuci” nego tradicionalna dela Teatar-događanje pretenduje da čoveku vrati njegovu dimenziju igre, uspostavljajuči novi tip Ijudskih odnosa koji nije više samo stvar telefonske komunikacije između onog koji šalje i onoga koji prima (kao u nel-đm džez-emisijama), već istinsko uspostavljanje direktnog odnosa od jednog do drugog lica, okupljenih oko istog događanja, bilo da ga je sama televizija podstakla ili ne. Teatar-događanje je pozorišni oblik koji savršeno odgovara televiziji - čak je to jedino pravo pozorište: jer je sve ostalo bezazleno, isprazan prizor, nešto što je iščupano iz živih izvora realnog i iz fikcije, manifestacija dodvoravanja, u skladu sa ustaljenim redom, umeče bez iznenađenja, nešto linearno, predvidljivo... Teatar-događanje če na televiziji postati permanentno „pozorište života” koje će se razvijati na ulici osvajajuči javne institucije, opštinske savete, opštine, Parlamenat, Senat i kongrese stručnjaka svih oblasti, teatar koji će na ulici uspostaviti one permanentne predstave rada koji ostvaruje „elita” Teatar-događanje će omogučiti pozorištu da polako nestaje, a televiziji, najvećem pozorištu na svetu, da upražnjava svoju stvaralačku moć.

119