RTV Teorija i praksa

Jadranka Radovanović

TELEVIZIJA I USAMLJENOST

Da K televizija pomaže čoveku da prevlada usamljenost, iK čini da on postane još usamljeniji? Na koji način televizija udaljava Ijude jedne od drugih? Ona to čini tako što nudeći „bogat” program gledaocu skračuje njegovo slobodno vreme koje bi iskoristio za razgovor, druženje sa ukućanima i prijateljima. Ona je bioskop, pozorište, galeriju uvela u njegovu kuću i tako on (gledalac) više nema razloga da izađe, već če zavaljen u fotelju u papučama gledati film, pozorišnu predstavu Ш umetničko delo. Televizija dovodi gledaoca u pasivnu poziciju, on je objekat koji prima informacije. To je u suprotnosti sa čovekovom suštinom koja se ogleda u svesnoj aktivnosti. Usamljen čovek, bezvoljan za bilo šta drugo, po inerciji seda uveče, posle dnevnih obaveza, ispred ekrana i gleda televizijski program. Šta fime dobija a šta gubi? Može se dogoditi da vidi nešto interesantno, nešto što ga zanima, da nešto sazna. Važnije od toga je da troši dosta vremena u pasivnom prepuštanju televiziji, pri čemu se otuđuje i od sebe i od drugih. Posle toga oseća se još gore, besan je na sebe što je izgubio toKko vremena a da ništa „pametno” nije video. NEKOLIKO MIŠLJENJA O USAMLJENOSTI Po Fromu' postoji moralna i fizička

usamljenost Pojedinac može biti godinama fizički usamljen a da ipak bude vezan za ide:e i vrednosti koii mu daju osećanje opštenja i „pripadanja’'. S druge strane, on može da živi među Ijudima a da ga ipak savlada osećanje krajnje izdvojencsti. Taj nedostatak vezanosti za vrednosti, simbole, obrasce možemo nazvati moralnom usamljenošču. From 2, kad govori o usamljenosti, vidi dve strane problema: jedna strana je psihopatološka u kojoj unutrašnja zbivanja imaju odlućujuću ulogu. Druga strana je socijalne prirode i dolazi od društva, njegovog stava, njegove neusklađenosti i patologije. Jerotić 3 kaže da je danas moguće razlikovati pojam samoće od pojma usamljenosti, Samoća se shvata kao imanentna crta života koja može, mada ne mora, postati čovekova šansa, dok usamljenost postaje prinudna i patološka crta ličnosti profiv koje se čovek ili još može boriti unutrašnjim i spoljašnjim raspoloživim sređstvima, ili ova usamljenost postaje trajna kob pojedinog čoveka, Nije moguče zamisliti nijednog iole kreativnog čoveka, da ne govorimo o umetnicima i naučnicima, koji nije svesno i namerno tražio samoču da bi u miru i usaglašenosti sa sobom stvarao. 1 Erih From, Bekstao odslobode, „Noiit”, Beograd, 1964. 2 Erih From, Umiječe Ijubavi, „Matica Hrvatska”, Zagreb, 1965, 3 Dr Vladeta Jerotić, Samoča i mamljenost, „Politika”, 25. mart 1978.

84