RTV Teorija i praksa

JEDNO NAŠE ISTRAŽIVANJE Usamljenost je večni IjudsM problem koji je, čini se, danas izražen više nego ikad. Nagla urbanizacija, „asfaltirani soUteri”, anonimnost življenja - sve više udaljavaju Ijude jedne od drugih. Aktuelnost problema sa jedne strane, a sa druge strane činjenica da kod nas nije rađeno nijedno istraživanje o usamljenosti, pogotovo ne o usamljenosti mladih Ijudi, potaklo je autora na istraživanje ovog problema. Beograd, miKonski grad sa novim naseljima koja ga okružuju sa svih strana, grad sa svim odUkama veUkog urbanog prostora: otuđena arhitektura, brzi tempo života, automatizacija, dovode do toga da se čovek oseča otuđen, izolovan, anoniman u masi. Urbani društveni odnosi su površni i privremeni - sekundarni ođnosi. Svakodnevno se srećemo sa Ijudima па uUci, u tramvaju aU ostajemo indiferentni jedni prema drugima. Dešava se i da prođemo pored čoveka koji leži na uUci, a da ne priđemo, da se ne zapitamo da U mu je potrebna pomoč. Covekova egzistencijalna odUka je potreba za druženjem sa drugjm čovekom. Zato se znaćaj prijateljskih odnosa povečava ukoUko socijalna sredina postaje urbanija i heterogenija. Da bi savladao osečanje usamljenosti, izdvojenosti, čovek u veUkom gradu sve više pribegava alkoholu, drogama, prinudnoj seksualnosti. Za vreme trajanja tih orgijastičkih stanja koja su forma transa, svet iščezava a sa njim i osečaj odvojenosfi, aU na kratko. Kada se takav doživljaj završi čovek je još usamljeniji, tako da mu mora pribegavafi sve češče i sve intenzivnije. Za razUku od socijalne izolacije koja se može objektivno meriti brojem društvenih kontakata, usamljenost je vezana za subjektivno osečanje. Neku osobu smatramo usamljenom ukoUko se ona takvom oseća sama.

Otuda, mera usamljenosti u ovom istraživanju je subjektivno osećanje usamljenosti, izraženo odgovorom na pitanje: Da li se osećate usamijeni? 1. vrlo retko ili nikad, 2. dešava mi se da se ponekad osećam usamljen/a, 3. vrlo često, odnosno stalno se osečam usamljen/a. Problem usamljenosti može se posmatrati razvojno. Usamljena su i deca i adolescenti i zreli Ijudi i stari. Danas, često, na ulici možemo sresti đaka prvaka, kome je oko vrafa okačen ključ od stana. Ono je samo dok roditelji ne dođu sa posla. Kako dete provodi to vreme, šta oseča? Nije K to predispozicija za usamljenost? Obično, kad se govori o usamljenosti i izolovanosti, misM se na stare Ijude. Smatra se da je to ona faza u životu u kojoj objektivne okolnosti dovode do osečanja usamljenosti (odlazak u penziju, slabije zdravlje, slabija pokretljivost, samoća zbog smrti bračnog druga i napuštanja potomaka). Doba mladosli, životnog perioda za koji se smatra da je bezbrižan, pun aktivnosti, malo će ko da poveže sa osečanjem usamljenosti. Stoga je bilo interesantno da se ispita osečanje usamljenosti mladih Ijudi. Ovim istraživanjem je obuhvačeno 154 mladih Ijudi, studenata građevine 64 (42%) i psihologije 90 (58%). Od ukupnog broja ispitanika bile su 93 devojke (60%) i 61 mladič (40%). Večina je imala između 19 i 21 godine (94%). Za istraživanje je konstruisan upitnik koji sadrži 31 varijablu, a njima se dobijaju podaci o: • socio-kulturnom miljeu ispitanika (veličina mesta u kome je ispitanik proveo detinjstvo i završio školu, broj dece u porodici, zanimanje oca, izvor prihoda i stambeni uslovi ispitanika za

85